Draga braćo i sestre!
Crkva nam stavlja danas Mariju da o njoj promišljamo. Sinoć smo imali prilike razmišljati o svim našim ljudskim potrebama, problemima, o svemu onome od čega se sastoji ovaj naš ljudski život. Danas pak, trebamo vidjeti kako i na koji način je Marija nosila breme ovoga svijeta i njenog života. Htio bih da danas pokušamo promišljati o Mariji i o Kraljevstvu Božjemu. Bog nas je sve stvorio. Tu smo na ovoj zemlji. Nitko od nas nije htio da baš sada i u ovome vremenu živim i radim, ali smo tu. Marija je živjela prije više od dvije tisuće godina, a opet, toliko toga od nje možemo naučiti. Sve ono što je činila i radila, radila je u svjetlu i budućnosti Kraljevstva Božjega. Tek kada u svojem životu, sve podložimo Kraljevstvu Božjem, tek kada svoju ljudsku oholost umanjimo, a pred nas stavimo Božju volju, možemo očekivati da će nam breme života biti puno lakše. Upravo je tako činila i Marija! Nije se protivila Božjoj volji za njen život. Rekao bih da nije „gunađala“. Vrlo svjesno je prihvatila ono što je Bog za nju naumio. Braćo i sestre! Svi mi, jako dobro znamo šta je to što Bog od nas traži. On nas poznaje. Poznaje naše srce. Našu nutrinu. Poznaje što sve možemo u životu postići, ali isto tako poznaje naše slabosti. Na taj isti način, Bog je u Mariji vidio sve što ona može u ovome svijetu. Vidio je da je njeno srce ponizno i raspoloženo da sluša Božji glas! Možemo se danas zapitati, slušamo li mi Božji glas u svome srcu? Slušamo li Božji glas, ili se pravimo da ga ne čujemo? Što je to što Bog od nas traži? Braćo i sestre, kršćanstvo je u vremenu kada se ne može opstati samo priznavajući da je Bog stvoritelj svega! Danas su vremena takva, da je potrebno biti svjedokom onoga što Bog od nas traži, a to je prepuštanje Njegovoj volji. Bilo da nas je pozvao u obiteljski život, svećenički, redovnički, ili bilo koji drugi, od nas traži da svoju volju prilagodimo Njegovoj volji, da činimo to što On hoće. Baš poput Marije. Možda je bilo i trenutaka u njenom životu kada nije na najbolji način razumjela što je to što Bog od nje traži, možda je bila zbunjena, možda je bila i uplašena, ali je išla dalje. Vjerovala je Njemu, da, iako ide u nesigurnost, ide zajedno sa Gospodinom. Budimo i mi takvi. Nemojmo biti osrednji. Nemojmo biti mladi kršćani, na koji Bog ne može da računa. Budimo iskrena srca, srca koje se stavlja Bogu na raspolaganje. Samo na taj način možemo jednoga dana ugledati svjetlost Kraljevstva Božjega. Marija je uznesena na nebo, raduje se vojska Anđela, neka se tako raduje i Nebo kada jednoga dana u njega uđemo. Amen.
Piše: Siniša Tumbas Loketić
Photo: www.pixabay.com
Dodajte komentar