Vjera Crkva Uskrsna poruka mons. Stanislava Hočevara, nadbiskupa
Crkva

Uskrsna poruka mons. Stanislava Hočevara, nadbiskupa

Blago gladnima i žednima pravde!

Predraga braćo i sestre,
dragi svi vi slušaoci i gledaoci naših medija!

U svom životu često otkrivamo da su neki dani, ili bar neki trenuci, za nas – pa dakle i za sve one s kojima smo snažnije povezani – posebno značajni. To zacelo možemo da iskusimo u ovim danima slavlja najveće hrišćanske Tajne, Tajne muke, smrti i vaskrsa našeg Gospoda Isusa Hrista.
Sjedinjen sa svima vama iskrenom molitvom i čežnjom da nas ove Tajne – nikad dovoljno dokučive – obnove i preobraze, srdačno vas pozdravljam.
Pozdravljam vas s velikom željom i molbom Svevišnjem da niko od nas – ni kao pojedinac, ni kao član neke od zajednica – ne zaboravi šta je sve za nas učinio Isus Hrist. On je, naime, Prvorođenac među svim ljudima i Jedinorođenac u novom – vaskrslom ustrojstvu i poretku života. On, po kome, za koga i u kome je sve stvoreno – ali po Njemu i sve otkupljeno Njegovom krvlju pa, dakle, integralno spaseno – postao je glava novog čovečanstva; Glava svih otkupljenih. On, samo On početak je i dovršenje novog čovečanstva. On nam je u celini pokazao put preobraženja čovečanstva i za te uzvišene ciljeve se zauzeo čitavim svojim bićem. On, koji je od vekova Božji Sin, ali je u vremenu postao čovek, sva vremena hoće da usmeri ka velikom cilju zajedništva, razumevanja, pravde i ljubavi!
Slaviti, dakle, Vaskrs znači i svesno se angažovati za isti način života kako ga je živeo sam Isus Hrist. On, postavši čovek, postao je merilo za sve ljude svih vremena – toga kako treba da živimo, kako da se ophodimo sa svim ljudima i koje ciljeve je potrebno neprestano tražiti u svom životu. Zato je na početku svog poslanja, kako nas izveštavaju jevanđelisti, proglasio blaženstva, to jest autentičan ustav novog i preobraženog društva. Isti jevanđelisti izričito ističu da je On, kao jedinstveni Učitelj života, seo i svečano proglasio taj nenadmašan Ustav preobraženog čovečanstva: „Blago gladnima i žednima pravednosti!“ (Mt 5, 6). Isus Hrist na poseban način naglašava upravo to: biti gladan i žedan pravednosti, i to tako izričito da će neposredno pre svoje spasonosne smrti na krstu iz sveg glasa zavapiti: „Žedan sam!“
To čega je On žedan na neopisiv način je pokazao na svom putu kroz Samariju. Samim svojim putem kroz Samariju pokazuje, naime, da je On Učitelj i Spasitelj svih ljudi, svih naroda i svih vremena. Razgovarajući sa ženom Samarićankom na Jakovljevom bunaru, potvrđuje da upravo On povezuje svekoliku prošlost, svekoliku tradiciju i istoriju i da je ujedno uvodi u apsolutnu novost, u novost novog i večnog saveza. Ako ženu Samarićanku moli „Daj mi da pijem vode“, onda to znači – kako divno tumači Sveti Avgustin – „Ja sam žedan da bi i ti bila žedna.“ Žena Samarićanka nije bila ni svesna kakvim načinom i stilom života živi. Tek u susretu i razgovoru s Isusom otkrila je da je sama stupila na put koji ne vodi do cilja.
Kao što Isusov razgovor sa Samarićankom budi glad i žeđ za istinom, pravdom i ljubavlju, tako Isusov duboki povik na krstu: „Žedan sam“ na poseban način upozorava ljude svih vremena da bez gladi i žeđi za Njim – nema spasenja, nema izlaza, nema budućnosti, jer nema pravednosti.
Isusov Ustav o kojem govorimo, Isusov razgovor sa ženom koja predstavlja sve žene svih vremena, Isusov vapaj na krstu da je žedan… to su činjenice koje treba posebno da nas nadahnjuju u ovim svetim danima. Ušli smo, naime, u vremena, kada – nažalost – više nismo gladni i žedni svega onoga što označava biblijski izraz „pravednost“. A „pravednost“ označava autentične međusobne odnose, a iznad svega prave odnose s Onim ko je Izvor, Početak i Dovršenje punoće života. A to je samo Isus Hrist.
Današnji mentalitet plod je tiranije parcijalizovanog života. Taj mentalitet koji se rodio iz svakodnevice u kojoj nabavljamo mnoštvo stvari na kojima piše: „uzmi i baci“, utiče i na naše stavove o životu. Danas mislimo da je moguće na svim područjima samo uzimati i bacati! Često nam i mediji stvaraju takvo viđenje da je moguće uzimati kako se kome sviđa, a potom bacati ili odbacivati – onako kako se kome prohte.
Ali Isus nam je pokazao i dokazao vrednosti života. Svako ljudsko biće, svaka porodica, sve nacionalne zajednice i društveno-političke institucije imaju svoje dostojanstvo. Krajnje je vreme, braćo i sestre, da žeđamo i gladujemo za takvim poštovanjem pojedinačnog, crkvenog i društvenog života i da se s tim namerama ustrajno i angažovano molimo. Mi, hršćani, posebno smo dužni da ljudima današnjice pokažemo kako se Nebeski Otac brine za svakog pojedinca, za svaku Porodicu i za zajednicu unutar našeg društva. Svakome i svakoj zajednici šalje svog posebnog anđela čuvara da ih čuva i vodi.
I ne samo to: u ovo vreme Vaskrsa nikako ne smemo da zaboravimo da Nebeski Otac šalje svog Sina u smrt samo da bi bilo sačuvano dostojanstvo svakog čoveka, svake porodice i svake zajednice, kako je to u svojoj Promisli zamislio kao jedini Tvorac svega postojećeg.
Želim svima vama, predraga braćo i sestre, da Vaskrsli Gospod u ovim prazničnim danima probudi u nama glad i žeđ za pravednošću da bi se što više poštovalo dostojanstvo svake osobe. Za sva počinjena zla trebalo bi da želimo da damo zadovoljštinu i zazivamo Svetog Duha da svojom stvaralačkom snagom obnovi naša lica, lice svih naroda i lice Zemlje.
U tom duhu svima želim srećan i blagosloven Vaskrs! Braći i sestrama istočnog obreda kličem:

Hristos vaskrese – vaistinu vaskrese!

Hristov mir neka vlada u srcima našim. Ne zaboravimo da se upravo ovim događajima muke i smrti Isus Hrist proglasio Kraljem Mira i Kraljem Slobode. On neka vas prati. Zato vas blagosiljam u ime Oca i Sina i Svetog Duha!

† Stanislav Hočevar,
beogradski nadbiskup i metropolit

Svjetlo Vjere

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.