Dragi prijatelji!
Slušamo danas Riječ Božju, Riječ koja, vjerujem, još svima nama prolazi kroz misli, i svi mi, ja također, sa jednim strahom doživljavamo današnje riječi našega Gospodina! Možda se ovoga trenutka i pitamo: što je to, što Gospodin želi reći u današnjem Evanđelju? Možda se i pronalazimo u ovome Evanđelju, možda u svojoj nutrini saginjemo glavu i kajemo se jer nismo činili onako kako nam je Gospodin rekao da trebamo činiti?!
Dragi prijatelji!
Današnje Evanđelje nema za cilj da nas sve uplaši, da se u oštrini Riječi Božje razočaramo, pobjegnemo u nekakve kutove naše stvarnosti! Riječ koju smo čuli nema za cilj da nas straši na način da opterećuje naše savjesti, našu nutrinu! Ova Riječ ima za cilj da nas sve potakne na POSAO! Da, braćo i sestre! Na POSAO! Kršćanski život, vjerski život je jedan, „POSAO“ kojega treba obavljati kako treba! Kršćanski i vjernički život je obveza koju smo dužni vršiti po onim pravilima koja je donio naš Bog, Isus! Ne možemo dragi prijatelji biti dvolični, biti licemjeri, biti puni zlobe, oholosti, ljubomore, lijenosti i još mnogo toga što je tako svojstveno ljudskom biću, a da ponizno služimo Bogu, Crkvi i vjerničkom narodu! Potrebno je zasukati rukave i raditi! Potrebno se maksimalno dati za Crkvu Božju, za ovaj svijet, za ovo društvo u kojem se nalazimo! Potrebno je svaki dan, svako jutro, svakog trena moliti snage od Duha Svetoga i ohrabreni njegovom riječju krenuti u zaista pravu borbu! Kada stignemo na kraju jednoga dana, da možemo reći da smo dali maksimalno od sebe, od našega bića, od naše nutrine! Ne možemo pod okriljem vjere i kršćanstva uživati lagodnost i komociju! Nego svakoga dana raditi, mučiti se, biti ispunjen obvezama kako onim na radnim mjestima, u svojim obiteljima, tako i sa našom vjerom! Raditi na sebi da budemo bolji ljudi, pošteniji ljudi, vedriji kršćani koji će zračiti dobrotom, poniznošću i radošću! Ipak, ne možemo biti dvolični. Ne možemo biti radosni i ništa ne raditi; ne možemo biti blagi a činiti temeljne propuste i ne izvršavati obveze! Ne! Maksimalno davati sebe, pošteno raditi, strpljivo podnositi – a kad se dogodi pogreška, kad padnemo i izgubimo snage, u svetoj ispovjedi zamoliti milosrdnog Oca da nam oprosti, i istom voljom i istom snagom krenuti dalje! Naš Bog je tako dobar! Poziva nas da Ga slijedimo, da budemo njegovi, ali to se mora na nama i vidjeti! Hajdemo zajedno danas odlučiti zasukati rukave u Vinogradu Gospodnjem! Hajdemo danas zajedno odlučiti biti bolji kršćani, biti bolji vjernici, ne gledati dolje, ne popustiti pod pritiskom života, nego hrabro, zaista hrabro, krenuti dalje, krenuti naprijed, krenuti prema životu, prema vječnosti, prema vječnom susretu nas i našega Oca, krenuti u zagrljaj prema njemu, zagrljaj koji neće nikada prestati! Zagrljaj u kojem ćemo zauvijek imati utjehu, ohrabrenje i ljubav. Amen!
Siniša Tumbas Loketić
Dodajte komentar