Vjera Meditacije Trn u tijelu
Meditacije

Trn u tijelu

Strast apostola Pavla u navješćanju i poslušnost Bogu bili su plodonosni jer su preko njega mnogi upoznali Krista ali je ova „žetva“ zahtjevala mnogo žrtvovanja s njegove strane. U Djelima 9:16 Bog kaže za Pavla: “Jer ja ću mu pokazati koliko mora trpjeti radi mojega imena.”

U svom drugom pismu Crkvi Korintu, Pavao piše: „Uistinu, kad bih se i htio hvaliti, ne bih bio bezuman; istinu bih govorio. Ali se suzdržavam da ne bi tko mislio o meni više nego što vidi na meni ili što čuje od mene. I da se zbog uzvišenosti objavâ ne bih uzoholio, dan mi je trn u tijelu, anđeo Sotonin, da me udara da se ne uzoholim.“ ( 2 Kor 12: 6-7).

Pavao je primio vizije i otkrivenja od Boga, čime se mogao pohvaliti. Međutim, on to odbija jer želi samo hvaliti Boga. Da bi i pored objavljenih istina ostao ponizan, Pavao nam saopćuje da mu je Bog dao stalno trpljenje u tijelu. Nema preciznog objašnjenja što bi mogao biti “trn”. Da li je to tjelesna, duševna, duhovna ili emocionalna poteškoća ili nešto sasvim drugo, još uvijek nije razjašnjeno. Problem da se odupre svom snažnom temperamentu? Duboka žalost  jer Jevreji ne prihavaćaju Evanđelje? Progonjenost od bivših suradnika-farizeja? Podsjećanje na svoj grijeh kad je progonio Crkvu? Moguće je da je u pitanju i metafora. Neki od ponuđenih značenja su da je u pitanju iskušenje sa hroničnim tjelesnim tegobama (migrena, malarija, epilepsija, problem sa vidom…). Neki spekuliraju da je to mogla biti osoba (npr. Aleksandar kazandžija koji je Pavlu naneo dosta muke (2 Tim 4,14)) ili lažni apostoli koji su u stvari sluge Satanine.

TRN možemo povezati s trnjem u našim životima – patnje i slabosti za koju želimo da nestanu. Nitko ne želi da živi sa bolom te i Pavao tri puta traži da se iskušenje koje mu Gospod daje (ili osobe koje mu šalje)-ukloni, slično kao Isus u Getsemanskom vrtu. Pavao ima i dosta razloga za to: ispunjavao bi svoju misiju efektnije, došao bi do više ljudi, više bi slavio Boga. No Gospodu je važnija izgradnja Pavlova karaktera i sprečavanje oholosti te mu odgovara: »Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.« Stoga se Pavao povinuje: „Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima da se nastani u meni snaga Kristova. Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista. Jer kad sam slab, onda sam jak”. I tako Gospodin ne uklanja problem (koji god bio) ali zato daje Pavlu još veću milost i nadoknađuje mu snagu.

Iz Pavlovog iskustva učimo da će Bog dopustiti da se naša snaga žrtvuje kako bismo mogli doživjeti Njegovu pravu i veliku snagu. Naša snaga potiskuje iskustvo Božje snage u našim životima i ograničava nas samo na ono što možemo učiniti. Naša snaga može postati iskušenje – da se hvalimo svojim „zaslugama“ a ne Božjom slavom. No naša slabost ne zaustavlja Božju snagu, Božji plan niti Božju milost i ljubav a to vidimo u iskustvu našeg života. Božja snaga je savršena u slabosti te naša slabost postaje ključ Božje snage u našem životu.

Pavao je mogao naći zadovoljstvo u svojoj snazi. U Filipljanima 3, Pavao opisuje dugačak popis svih svojih postignuća međutim zaključuje: “Ali što mi god bijaše dobitak, to poradi Krista smatram gubitkom, ne hvaliti se za njih, već reći da ih ne smatram ništa u usporedbi s poznavanjem Krista“ (Fil 3,7). Pavao je radije bio oslabljen trnom kako bi Kristova moć mogla u njemu rasti. Sve što je Pavao želio bio je Isus, a ako je njegova slabost ključna za Božju moć, rado kreće tom stazom.

Kroz Pavlov trn, Bog nam pokazuje da se više brine za naš karakter nego što to mi radimo. Bogu je  važnija Pavlova poniznost nego da krene na još 10 misionarnih putovanja jer Bog više brine o tome tko smo nego što radimo.

Mnogo puta Bog koristi našu slabost da bi nam pomogao da izgubimo sebe kako bismo pronašli Njega i iskusili njegovu milost i snagu. U današnjem svijetu kompeticije i poređenja -tko je bolji, gdje se mnogi  ponose vlastitom snagom i postignućima, Bog kršćaninu daje nešto više od toga – kao krajnji Darivatelj, On zna za našu bol i patnju ali nam zato daje najveći dar od svih: sebe.

Uredio: Robert Semnic, prof. dr. med.

Izvor: Christina Patterson (biblestudytools.com), gotquestions.org; blueletterbible.org, wikipedia

Slika: autor

 

 

Robert Semnic

Robert Semnic, liječnik, znanstvenik, profesor radiologije, kateheta
Rođen je u Dubrovniku 20. IV 1966. godine gdje je i kršten. Srednju medicinsku školu i Medicinski fakultet završava u Novom Sadu. U braku je sa Marijom sa kojom ima troje djece: Borisa, Isidoru i Hanu. Bio je zaposlen na Institutu za onkologiju u Srijemskoj Kamenici kao radiolog a kao profesor na Katedri radiologije Medicinskog fakulteta u Novom Sadu do 2016. godine. 1999. godine je diplomirao na Katehetsko-teološkom Institutu u Subotici. Suradnik na Radio Marije u emisiji „Vjera i zdravlje“ 2004. godine. Suradnik je portala www.svjetlo-vjere.com od njenog osnutka a od 2015. godine je suradnik lista "Zvonik", mjesečnika Subotičke biskupije. Od 2016. godine radi u Švedskoj kao radiolog.

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.