Vjera Crkva Trajna formacija vjeroučitelja u školi
Crkva Vjera

Trajna formacija vjeroučitelja u školi

Tko je vjeroučitelj u školi? Vjeroučitelj u školi je kršćanin, uzradovan Kristovim spasenjem, njemu suobličen po sakramentu krsta i poistovjećen s poslanjem njegove Crkve po sakramentu potvrde. Pripada otajstvenom tijelu kojemu je Glava Krist – Crkvi, i kao takav vjeroučitelj je glasnogovornik i navjestitelj vjere Crkve. Njegovo se vjerničko iskustvo i eklezijalnost, stoga, pretpostavljaju i mjesna Crkva takve svoje članove šalje u školu – ne bilo koga. Vjeroučitelj je predstavnik crkvene zajednice u školi. U školu ga, uz prethodnu župnikovu preporuku, šalje biskup. Svoju službu ostvaruje snagom poslanja primljenog od mjesne Crkve (missio canonica). Vjeroučiteljeva je zadaća, među ostalim, da bude most između škole i župe. Preduvjet obnove Crkve, te duhovne i humanizirajuće obnove društva po školskom vjeronauku, nisu prvenstveno zainteresiranost i motiviranost vjeroučenika i nastavnika, već gorljivi i vjerodostojni vjeroučitelji, koje mjesna Crkva šalje u škole kao svoje najbolje članove.

Poticaji Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske. Izjave i odluke Druge biskupijske sinode naglašavaju da prioritet u pastoralnom djelovanju u Đakovačko – osiječkoj nadbiskupiji treba dati mlađim odraslim osobama, a među njima ponajprije bračnim parovima, studentima i mlađim intelektualcima te osobama koje sudjeluju u odgojno – obrazovnom procesu, djelatnicima u kulturi i u društveno – političkom životu. Među njima osobitu pozornost valja dati onim osobama koje pokazuju znakove otvorenosti za suradnju i preuzimanje većeg stupnja kršćanske suodgovornosti u vlastitoj župnoj zajednici ili na nekom području društvenoga, kulturnoga, političkoga ili gospodarskog života (br. 12). Zasigurno da se u njih ubrajaju i teološki obrazovani vjernici laici – vjeroučitelji koje Crkva šalje u školu da ondje budu svjedoci i navjestitelji vjere djeci i mladima.

Izazovi hrvatskog društva. Vjeronauk u školi predstavlja jedan od najznačajnijih oblika prisutnosti Crkve u hrvatskom društvu danas. Vjeroučitelji u školi – preko 80 % njih su vjernici laici – tako su i nosiva snaga redovite evangelizacijske prisutnosti Crkve u hrvatskom društvu. U sekularnoj, a u velikoj mjeri i sekulariziranoj, hrvatskoj društvenoj stvarnosti i oni se suočavaju s raskršćanjenom okolinom, praktičnim materijalizmom, vjerskom ravnodušnošću, relativiziranjem bračnih i obiteljskih vrijednosti i libertinističkim pristupom različitim pitanjima. Zasigurno da su upravo vjeroučitelji u školi, osobito vjernici laici među njima, među najizloženijim članovima Crkve u aktualnim ideološkim previranjima u društvu. Zajedno sa školskim vjeronaukom kao predmetom, kroz koji djeci i mladima sustavno naviještaju kršćansku viziju čovjeka, viđeni su i kao najozbiljnija opozicijska snaga političkom obliku nametanja liberalne antropologije te rodne ideologije u hrvatski odgojno-obrazovni sustav.

Smisao i ciljevi trajne formacije vjeroučitelja. Zato je itekako potrebno skrbiti o sustavu, sadržajima te kvaliteti permanentne formacije vjeroučitelja u školi: kako o duhovnoj, tako i o teološkoj te pastoralno-katehetskoj dimenziji, koja ne zanemaruje ni upoznavanje suvremenog čovjeka, osobito mladih, i kulture kojima smo poslani. Trajna formacija im je potrebna kako bi ostali duhovno jaki i postojani, a istodobno blagi i mudri, pred različitim izazovima s kojima su suočeni u tumačenju vlastite nade i stavova Crkve: u zbornici, župnoj zajednici, djeci i mladima, vlastitoj obitelji i u širem društvenom ambijentu te tako bi uvijek iznova dolazili do kršćanske mudrosti koja daje smisao, nadu i snagu za vjerničko zauzimanje u svijetu. „Osjećati se pozvanim biti kateheta i primiti od Crkve poslanje za to doista može i treba dovesti do različitih stupnjeva posvećivanja“ (usp. Kongregacija za kler, Opći direktorij za katehezu, Kršćanska sadašnjost – nacionalni katehetski ured HBK, Zagreb, 2000., br. 231). Iako vjeroučitelj već katehezirajući druge katehizira i samoga sebe, ipak mu je trajna formacija potrebna kako bi snažio svoju vjeru, od nje i po njoj živio i svjedočio, kako bi mogao razumjeti ljude oko sebe, iščitavati njihova očekivanja i potrebe, uvijek iznova dodatno oblikujući primjeren utjelovljenski pristup za ljude kojima je poslan, te kako bi mogao svoju životnu okolinu prožimati evanđeoskim kvascem. Nerijetko je potrebno da se vjeroučitelj kao osoba te vjeronauk kao predmet u školi afirmiraju upravo kakvoćom vjeroučiteljeva rada u nastavi, njegovih izvannastavnih aktivnosti i nastojanja te visokim stupnjem njegove osobne moralnosti i profesionalne stručnosti. Permanentna „formacija će trajno krijepiti apostolsku svijest katehete, njegov smisao evangelizatora. Zato on mora poznavati i živjeti konkretni evangelizacijski projekt svoje biskupijske Crkve, kao i projekt svoje župe, kako bi se uskladio sa sviješću koju partikularna Crkva ima o svom poslanju“ (isto, br. 239).

Župna zajednica i župnik u trajnoj formaciji vjeroučitelja. Crkva u Hrvatskoj je preko Nacionalnog katehetskog ureda, u suradnji s nadležnim Ministarstvom znanosti, prosvjete i sporta te njegovom Agencijom za odgoj i obrazovanje, razvila i ustalila prilično kvalitetan sustav trajne teološko-pastoralne i katehetske formacije vjeroučitelja u osnovnim i u srednjim školama, na nacionalnoj i biskupijskoj razini. Duhovna formacija je područje prepušteno brizi pojedinih biskupija. No, prvi ambijent trajne formacije vjeroučitelja uvijek ostaje njegova župna zajednica. „U njoj kateheta doživljava vlastiti poziv i trajno krijepi vlastiti apostolski osjećaj. Za jamstvo postupnog sazrijevanja katehete kao vjernika i svjedoka, lik svećenika od temeljne je važnosti“ (isto, br. 246). Trajna formacija vjeroučitelja u školi je, stoga, ozbiljno pitanje i zadaća, među ostalim, i svakog župnika.

Je li Druga biskupijska sinoda (br. 148-149. 154-156. 158-164) našla odjeka u svećeničkim srcima?

Đuro Hranić, nadbiskup

(preuzeto: Vjesnik Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije, časopis za pastoralnu orijentaciju, 4/2014.)

Robert Semnic

Robert Semnic, liječnik, znanstvenik, profesor radiologije, kateheta
Rođen je u Dubrovniku 20. IV 1966. godine gdje je i kršten. Srednju medicinsku školu i Medicinski fakultet završava u Novom Sadu. U braku je sa Marijom sa kojom ima troje djece: Borisa, Isidoru i Hanu. Bio je zaposlen na Institutu za onkologiju u Srijemskoj Kamenici kao radiolog a kao profesor na Katedri radiologije Medicinskog fakulteta u Novom Sadu do 2016. godine. 1999. godine je diplomirao na Katehetsko-teološkom Institutu u Subotici. Suradnik na Radio Marije u emisiji „Vjera i zdravlje“ 2004. godine. Suradnik je portala www.svjetlo-vjere.com od njenog osnutka a od 2015. godine je suradnik lista "Zvonik", mjesečnika Subotičke biskupije. Od 2016. godine radi u Švedskoj kao radiolog.

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.