Mnoštvo polja u našoj domovini okrunjeno je kapelicama. One daju čarobnu milovidnost krajobrazima. Kapelice su posvećene pojedinim svetim zaštitnicima- Vinogradni krajevi okićeni su kapelicama sv. Martina, sv. Izidora, sv. Antuna Pustinjaka…
Svaki od njih je zazvan za pomoć u nekom mučnom trenutku povijesti jednog kraja. Od poplava brani sv. Ivan Nepomuk, od ognja sv. Florijan, dok domaće životinje imaju više zaštitnika. Jedan od njih je današnji svečar, sv. Vendelin. U mnogoj našoj crkvi imamo njegov oltar, ili pak na brijegu ili usred sela kapelicu.
O sv. Vendelinu ne znamo puno. Živio je na razmeđu VI. i VII. stoljeća.
Rodio se u Irskoj u kraljevskoj obitelji. Kao mladić je hodočastio u Rim. Na povratku se zaustavio u dolini Mosela kod Triera, zaposlio se kod nekog stočara i čuvao mu blago. Na povratak u domovinu više nije mislio. Posvetio se služenju Bogu pustinjačkim načinom života. Nadaleko se pronio glas o čovjeku sveta života. Ljudi su dolazili k njemu po savjete i utjehu. Oko 600. godine benediktinci opatije u Tholeyu pozivaju ga da im bude opatom. Tu je i umro. Nad grobom mu je izgrađena gotička divot-bazilika, a oko nje samostan i malo mjestašce nazvano njegovim imenom Sv. Vendelin.
U Zapadnoj Evropi i u našim krajevima štuju ga kao zaštitnika domaćih životinja, jer je jedan dio njegova života bio posvećen čuvanju stada ovaca, krava, krda svinja. Kao čovjek koji je u tim stvorenjima gledao Božja stvorenja, tako se prema njima i odnosio.
Njegov pustinjački život je započeo u njihovom društvu. Štovao je Boga Stvoritelja u njegovim stvorenjima. Na njegovu ljubav životinje su odgovarale vjernošću i poslušnošću. Ljudi su to uočili.
U ovom trenutku naše povijesti i našega gospodarstva trebali bismo se utjeći sv. Vendelinu da na naše brežuljke i na naše pašnjake budu vraćena stada stoke, ovaca, krava, konja. Utecimo mu se molitvom da odgovorni ljudi u našoj državi počnu u tome ozbiljno razmišljati, jer naša je domovina kao stvorena da bude punkt stočnog blaga. Nek nam izmoli povratak ljudi na njihove zemlje, pašnjake. Ali ne samo povratak, nego i pristojan način života, da radom svojih ruku mogu priskrbiti sredstva za pristojan i čovjeka dostojan život, pa da i naši stočar može biti čovjek, uistinu čovjek. Molimo dans sa sv. Vendelinom, molimo Boga da nam se što prije ostvari ova psalmska slika:
„Ti okruni godinu dobrotom svojom,
Plodnost niče za stopama tvojim.
Pustinjski pašnjaci kaplju od obilja,
Brežuljci se pašu radošću.
Livade se kite stadima,
Doline se pokrivaju žitom,
Svagdje klicanje, pjesma.“
Izvor: HVALJEN ISUS I MARIJA – knjiga 1, Vjenceslav Mihetec, Karmelska izdanja, Zagreb, 2007.
Uredio: Nikola Knezi
Dodajte komentar