Veliki susret
Sveti Šimun, koji je na svojima rukama držao Božjeg Jedinorođenca i blagoslivljao Boga, slavi se, posebno u hrvatskom Zadru, 8. listopada. U Bibliji se spominju tri velika Šimuna (dvojica u Starom zavjetu: jedan od svanaestorice Jakovljevih sinova i Šimun Makabejac. Spominje se i treći Šimun, ali u Novome zavjetu: pobožni Izraelac Šimun, koji je imao čast na svojim rukama držati božansko djetešce). U Novom zavjetu, u Lukinom izvještaju o Isusovu djetinjstvu čitamo kako su Isusa Josip i Marija, prema propisima Mojsijeva zakona, donijela u Hram da prikažu Gospodinu Bogočovjeka, gdje ih je dočekao starac Šimun. Luka bilježi da je bio bogobojazan i pravedan čovjek. Bio je čovjek koji je iščekivao utjehu svakoga izraelskoga naroda. Isčekivao je mesijanko spasenje. Dok je na svojim rukama držao dijete Isusa, blagolovio je Boga zato što je doživio da se ispunilo divno obećanje Božje, da neće umrijeti dok ne vidi Božjega Pomazanika. Sada otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na proslavljanje naroda, slavu puka svoga izraelskoga (Lk 2,29-32). Te je riječi Šimun igovorio kad se on, Izraelac susreo s dugo iščekivanim Božjim Pomazanikom. Taj se susret slavi u kršćanstvu 2. veljače, na četrdeseti dan poslije Božića. Istočni kršćani su tom blagdanu dali ime „Sretenje – susret“ a zapadni Prikazanje Gospodnje.
Kako je sveti Šime dospio u Zadar?
Šimunovim hvalospjevom, kao zajedničkom molitvom, danomice slave Boga vjernici koji mole božanski časoslov neposredno prije polaska na noćni počinak. Divne riječi toga hvalospjeva spadaju u red prakršćanskih psalama zajedno s Marijinim „Veliča duša moja Gospodina“ i Zaharijevim „Blagoslovljen“. Sva tri hvalospjeva nam je zabilježio sv. Luka. U sva tri novozavjetni hvalospjevi veličaju i slave Boga koji je u Isusu došao među ljude. Kršćanski apokrifi drže da je Šimun kao svećenik nasljednik velikog svećenika Zaharije. Posmertni ostatci svetog Šimuna su se do VI. Soljeća čuvali u Izraelu, od VI. Stoleća u Carigradu, a od 1245. u crkvi svetog Šime, hrvatskome gradu Zadru. Svetome su Šimi Zadrani kasnije podigli lijepu crkvu uresivši je raznim umjetninama i dragocjenostima. Na najuzvišenije mjestu u tome svetištu, iznad glavnog oltara, dva velika barokna anđela od bronce nose na rukama srebrnu raku svetoga Šimuna. Ti su anđeli saliveni od zaplijenjenih turskih topova 1648. godine. U početku je svečano tijelo bilo položeno u kamenom sarkofagu, koji se danas nalazi na podnožju glavnoga oltara, a datira iz XIII. Stoljeća. Taj prelijepi moćnik Zadrani zovu „Raka svetoga Šime“.
Raka svetoga Šime
Raka svetoga Šimuna, bez sumnje, jedan od najdragocjenijih izložaka cijele zadarske srednjovjekovne umjetnosti, a po svojim umjetničkim kvalitetima i dimenzijama ide u red cjenjenih iste vrste ne samo kod nas već i u svijetu. Službeno je proglašena predmetom koji ima svojstvo spomenika kulture nulte kategorije – a to znači svjetskog značaja. Raki svetoga Šime se raduju svi Hrvati i svi gosti bogatog Zadra, a napose oni iz Bosne i iz Mađarske. Raku je dala izgraditi Jelisava, kći bosanskog bana Stjepana Kotromanića, inače supruga Ljudevita Anžuvinskog, hrvatsko-ugarskog kralja. Na raki čitamo latinski natpis: Ovdje, u ovoj raki, koju je, da izvrši svoj zavjet, darovala, moćna, preslavna i uzvišena Jelisava Mlađa, vladarica Ugarske, počiva u miru Šimun Pravednik, koji je na svojim rukama držao Isusa, rođena od Djevice. Ovo je djelo učinio Franjo iz Milana godine 1380.
Izvor: BOŽJI PRIJATELJI S NAMA NA PUTU, Stjepan Beretić, Katoličko društvo za kulturu, povjest i duhovnost „Ivan Antunović“, Subotica, 2014.
Uredio: Nikola Knezi
Dodajte komentar