Sin divne majke
Spomendan svetoga Ivana Zlatoustog slavimo 13. rujna. Svoj životni put započeo je veti Ivan Zlatousti kao redovnik i pustinjak. Rođen je u Antiohiji između 344. i 347. godine. Bio je to treći grad po veličini u čitavom Rimskom carstvu.
Svoga oca, visokog časnika rimske vojske nije ni Ivan upamtio. Rano mu je umro. Ivanova mati Antusa je ostala mlada udovica. Zanesen njezinim krepostima i vrlinama, Ivanov učitelj književnosti i govorništva je zapisao: Kakve divne majke imaju ti kršćani! Nikad se više nije udavala. Svim je srcem živjela za maloga Ivana. Ivanu je bilo 20 gosina kada se krstio. Oduševljen svetim Pavlom, svakih bi 14 dana pročitao sve Pavlove poslanice. Matejevo evanđelje je voleo više od ostalih. Bile su mu 23 godine kada je postao đakon, a 28 kada je postao svećenik.
Rođeni svećenik
Radovao se svećeničkom zvanju više nego monaškom. Govorio je da je između monaškog i svećeničkog života između položaja podanika caru i cara. Adalbert Hamman je o Ivanu zapisao: Ivan Zlatousti bijaše rođeni govornik. Znao je plastično i slikovito govoriti; znao je biti sarkastičan; vladao je vještinom igre riječima (što će ga kasnije skupo stajati), znao je služiti se izravnim, nezaobilaznim strastvenim govorom. Taj je odlični propovjednik bio u isto vrijeme moralist, koji je tajne srca oštroumno i s velikim psihološkim razumjevanjem umio analizirati. Njegove slike značajeva, a pogotovo njegovi kritički opisi mana. Odišu neumoljivim realizmom.
Propovjednik do smrti
Godine 386. postao je svećenik i propovjednik u crkvi antiohijskog patirjarha. Sa svih strana su dolazile rijeke vjernika slušati propovjednika, koji je radi ljepote i snage svojih propovjedi porzvan Hrisostomus – Zlatousti. Godine 397. Postao je carigradskim patrijarhom. Bio je uzoran pastir u svojoj biskupiji. Njegova pastirska zauzetost je dostigla njegovu govorničku slavu. Vrhunska su mu briga bili siromašni ljudi. Nije zanemario ni bolesnike. Davno je podizao domove gdje su se njegovali naugroženiji slojevi društva. Nicale su bolnice i ubožnice. Bio je pastir okrenut svijetu. Veličina svetoga Ivana je u prvom redu u njegovoj velikoj i neumornoj pastirskoj zauzetosti. Zato je dao obrazovati misionare koje je slao poganskim narodima. Veliki i hrabri pastir se usudio napasti raskoš carskog dvora. Zato je 403. godine protjeran u Armeniju. Nakon povratka ponovo je bio protjeran. Na putu u progonstvo ga pretekla smrt 14. rujna 407. godine.
Rado čitani pisac
Crkva nikada nije zaboravila hrabroga pastira. Od najstarijih vremena uživa i na Zapadu najveći ugled – odmah posle svetog Augustina. Teološkim dubinama i izvornošću su ga mnogi nadvisili. Svojim dijelom “Protiv klevetnika monaškog života” vrlo temeljno obrazlaže redovnički način života. Homilije mu imaju veliku pastoralnu vrijednost. Proslavilo ga je njegovih 300 govora, ali i 236 pisama. Pisao je i o odgoju djece, o svećeništvu. Njegovi posmrtni ostatci sahranjeni su 438. godine u Carigradu, dok se danas čuvaju u Rimu.
Zaštitnik propovjednika i…
Velikoga učitelja srkve prikazuju umjetnici kao biskupa s knjigomevanđelja u ruci i košnicom, kao simbolom rječitosti. Drugi ga pratnji anđela ili goluba. Sveti Pio X. proglasio ga je 1908. godine zaštitnikom propovjednika. Tko bi znao zašto je sveti Ivan Zlatousti još i zaštitnik koji pate od epilepsije!
Izvor: BOŽJI PRIJATELJI S NAMA NA PUTU, Stjepan Beretić, Katoličko društvo za kulturu, povjest i duhovnost “Ivan Antunović”, Subotica, 2014.
Uredio: Nikola Knezi
Dodajte komentar