Sveci Vjenceslav Mihetec o sv. Elizabeti

Vjenceslav Mihetec o sv. Elizabeti

Mnoga naša crkva ima kip ili sliku Sv. Elizabete. Mlada žena, lijevom rukom pridržava nabor haljine iz kojega vire ruže, a u desnoj drži komad kruha ili pecivo.

Elizabeta ide u red najpoznatijih svetica Crkve. Iako je veoma kratko živjela, ostavila je za sobom duboki i svijetli trag. Trag dobrotvorne ljubavi. Karitasa.

Rođena je 1207. u Šarošpataku u Mađarskoj. Kćerka je ugarskoga kralja Andrije II. Četiri su joj godine bile kad su je zaručili za Hermana, naslovnog kneza Turingije, no kako je njezin zaručnik umro, udala se za njegovog mlađega brata Ljudevita. Imala je sina Hermana i kćerku Gertrudu. Suprug Ljudevit umro je u pripremama za Križarski rat.

Elizabeta je bila srcem naklonjena siromasima. I to od rane mladosti. Obuzela ju je duhovnost Sv. Franje iz Asiza. Okolina to nikako nije mogla razumjeti. Pobožna legenda govori kako je siromasima nosila hranu iz kuhinje skrivenu u naborima haljine, a kad ju je na dvorištu u susretu suprug upitao što to nosi, ona mu je odgrnula haljinu, kad u naboru predivne ruže.

Po smrti muža nastaju prave tegobe. Toliko ju muče da mora bježati od doma. Oduzimaju joj djecu. Na koncu joj dodjeljuju njezin dio imetka i prekidaju s njom svaku vezu. Sredstva koja je baštinila od obitelji odmah upotrebljava za otvaranje bolnice za siromahe. Time je omogućila da mnogi ubogi čovjek ima gdje skloniti glavu, a neki opet da umre kao čovjek. Sve se to događa u Marburgu, gdje sama traži bolesnike i nemoćnike i nosi ih na leđima u svoj zavod. Pribavlja im hranu i lijekove i sama ih dvori. Djelotvorna ljubav. Karitas.

Nosila je franjevački habit od grube tkanine, živjela u velikim odricanjima, plodovima kojih je palila svjetla u srcima siromaha. U znak priznanja Sv. Franjo joj je poslao svoj plašt, ogrtač. Iscrpljena djelima ljubavi, istrošila je svoj kratki život živeći za druge. Umrla je na današnji dan 1231. godine. Na pokop joj je došao njemački car Friedrich II., koji je bosonog kročio za njezinim lijesom.

U spomen Sv. Elizabete zapadni svijet danas slavi dan Karitasa. Karitas je riječ koju pozna Novi Zavjet. Ljubav prema bližnjemu u potrebi, ali u ime Isusa Krista: “Ljubite jedni druge kao što sam ja ljubio vas.” Takva ljubav omogućuje Isusu Kristu da danas hrani gladne, poji žedne, oblači gole, liječi bolesne, tješi žalosne, posjećuje bolesne i zatvorene, jednom riječju, da ljudima omogući da budu ljudi i osjete da ih Bog nije zaboravio i da ih voli. Karitas, ljubav Kristova koja nosi.

Elizabetama, koje se kod nas imenuju kao Dune, Jalže, Elze, Elice, Lize, želim srce prožeto ljubavlju prema Bogu i bližnjemu, srce koje će i današnji dan učiniti Bogu dragim i ljudima oko nas ugodnim. Nek nas sve nosi i vodi ljubav Kristova. Karitas.

Izvor: HVALJEN ISUS I MARIJA, o. Vjenceslav Mihetec OCD, Karmelska izdanja, Zagreb

Foto: www.fr3.net

Uredio: Nikola Knezi

Robert Semnic

Robert Semnic, liječnik, znanstvenik, profesor radiologije, kateheta
Rođen je u Dubrovniku 20. IV 1966. godine gdje je i kršten. Srednju medicinsku školu i Medicinski fakultet završava u Novom Sadu. U braku je sa Marijom sa kojom ima troje djece: Borisa, Isidoru i Hanu. Bio je zaposlen na Institutu za onkologiju u Srijemskoj Kamenici kao radiolog a kao profesor na Katedri radiologije Medicinskog fakulteta u Novom Sadu do 2016. godine. 1999. godine je diplomirao na Katehetsko-teološkom Institutu u Subotici. Suradnik na Radio Marije u emisiji „Vjera i zdravlje“ 2004. godine. Suradnik je portala www.svjetlo-vjere.com od njenog osnutka a od 2015. godine je suradnik lista "Zvonik", mjesečnika Subotičke biskupije. Od 2016. godine radi u Švedskoj kao radiolog.

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.