Sveti Roman, rođen oko 400. godine već je za rana osjetio želju za pustinjačkim životom koja je još više porasla kada je čuo o životu egipatskih pustinjaka u Tebaidi. Sveti Roman se odazvao neodoljivom pozivu i ubrzo osnovao samostan za pustinjake čiji je broj neprestano rastao. Glas o Romanovoj svetosti dopro je i do Hilarija, biskupa u Arlesu koji ga zaredi za svećenika. Od samostana koji je osnovao ubrzo nastadoše novi, pa čak i jedan ženski kojemu je na čelu stajala kao opatica Romanova sestra. U samostanima se održavala najstroža klauzura. Roman je ljude osvajao svojom smirenom dobrotom, darovima razlučivanja duhova i širokogrudnošću prema novacima pustinjačkog života. Današnjem se svecu pripisuje i dar ozdravljenja bolesnika. Svetog Romana životopisi nazivaju “Kristovim herojem”. On je to i bio jer je svojim životom posve pripadao Bogu. Umro je oko godine 465. prepustivši svome bratu brigu za tri samostana. Preminuo je u miru i u Kristovoj radosti u samostanu La Balme, kamo je pošao da kaže posljednje zbogom svojoj sestri redovnici. Tamo je i pokopan, a na njegovu grobu po njegovu zagovoru Bog je izveo mnoga čudesa.
Izvor: laudato.hr
Foto: www.ilsussidiario.net
Dodajte komentar