Sveti Mutien

   Sveti Mutien-Marie Wiaux, valonski i belgijski redovnik i učitelj, pripadnik reda Braće kršćanskih škola, rođen je 20. ožujka 1841. kao Louis-Joseph Wiaux u selu Melletu, danas naselju valonskog grada Les Bons Villers (provincija Hainault, Belgija). Treće od šestero djece seoskog kovača i gostioničarke, odrastao je u pobožnoj obitelji, u kojoj se svakodnevno molila krunica. Mali Louis-Joseph već je od djetinjstva i sam rado molio, u kutu seoske crkve, u vrtu ili polju, čak i u pivnici pa su ga u selu počeli nazivati „Gonzaga“. Pomagao je ocu u kovačnici, a na nagovor seoskog župnika, Abbéa Salliéa, stupio je 7. travnja 1856. u red Braće kršćanskih škola svetog Ivana de La Sallea u Namuru. Tada je uzeo i redovničko ime Mutien-Marie. Prvo polje katehetskog i učiteljskog rada brata Mutiena, 1857, bio je jedan razred u gradu Chimayu (provincija Hainault), a zatim je godinu dana poučavao u Bruxellesu. Redovnička poslušnost dovela ga je 1859. u Malonne (provincija Namur), u zavod Saint-Berthuin, gdje je ostao sve do svoje smrti. Na početku tog razdoblja zateklo ga je teško iskušenje. Gotovo su ga otpustili iz reda smatrajući ga nesposobnim za školski apostolat u tamošnjem kolegiju jer je bio previše blag i popustljiv prema učenicima. Gospodin to nije dopustio i on je kao školski brat više od 50 godina služio, molio, pazio na učenike u zavodu te podučavao crtanje i glazbu (svirao je glasovir i harmonij). Uz to se dobrovoljno bavio i katehetskim radom u mjesnoj župnoj crkvi.

   Slijedeći duhovni nauk utemeljitelja Družbe školske braće, svetog Ivana de La Sallea, brat Mutien-Marie uvijek se dao voditi duhom vjere koja mu je omogućavala da u svim svojim poslovima vidi Božju volju. On je neprestano bio u sjedinjenju s Bogom. U pola šest ujutro već je klečao pred svetohraništem. Preko dana bi u slobodno vrijeme molio krunicu, a kao pobožni hodočasnik odlazio je do lurdske špilje u zavodskom parku i tamo molio. Zavodski pitomci su ga s udivljenjem nazivali „bratom koji uvijek moli“. On je mladima neprestano naglašavao važnost pobožnosti prema euharistiji i Mariji, a svi su znali da on to govori iz svog najdubljeg uvjerenja i svagdašnjeg proživljavanja. Na kraju svoga života brat Mutien-Marie sa zahvalnošću je rekao: „Kako se čovjek osjeća sretan kad se kao ja nalazi na rubu groba, a čitav je život gajio veliku pobožnost prema Gospi!“ Preminuo je 30. siječnja 1917. u Malonneu. Već na dan njegove smrti dogodila su se uslišanja i čuda po njegovom zagovoru. Oko njegovog groba ubrzo su se počela okupljati mnoštva hodočasnika. Od 11. svibnja 1926. njegov grob se nalazi uz župnu crkvu u Malonneu. Postao je uzor odgojiteljima djece i mladeži. Papa Pavao VI. proglasio ga je blaženim 30. listopada 1977, a papa Ivan Pavao II. svetim 10. prosinca 1989.

tekst i fotografija – zupajastrebarsko.hr