Sveti Miltijad (Miltiades ili Melchiades, talijanski Milziade ili Melchiade), rodom iz Afrike, po nekima berberskog podrijetla, bio je rimski papa od 2. srpnja 311. do 314. Za njegove vladavine Konstantin Veliki pobijedio je 28. listopada 312. svoga suparnika cara Maksencija kod Milvijskog mosta, na rijeci Tiberu. Konstantin I, tada tetrarh Zapada i njegov suvladar, Licinije, tetrarh istoka, proglasili su u veljači 313. glasoviti Milanski edikt kojim je kršćanima dana sloboda i službeno je označen kraj vjerskih progona u Rimskom Carstvu. Tako je za kršćane završilo krvavo, mučeničko razdoblje, što je trajalo gotovo dva i pol stoljeća.
Crkva je napokon dobila mir pa je sveti Augustin papu Miltijada, kojeg je izuzetno cijenio, nazvao „pravim sinom Kristova mira“. Car Konstantin darovao je tada Crkvi Lateransku palaču i ona je postala papina rezidencija i sjedište središnje administracije Katoličke crkve. U toj palači papa Miltijad održao je sinodu, na kojoj je sudjelovalo 15 italskih i 3 galska biskupa. Sinoda je započela s radom 2. listopada 313. Raspravljalo se se o sporu koji je nastao u afričkoj Crkvi, čija je žrtva bio Cecilijan, biskup Kartage. Cecilijan je na sinodi proglašen nedužnim i zakonitim pastirom kartaške Crkve, a njegov protivnik Donat izbačen je iz crkvene zajednice. Neki izvori papu Miltijada smatraju mučenikom jer je prije Konstantinovog edikta podnosio mnoge žrtve za Crkvu Kristovu. Preminuo je 10. siječnja 314. u Rimu, a pokopan je u Kalistovim katakombama (Via Appia).
tekst i fotografija – zupajastrebarsko.hr
Dodajte komentar