Sveti Leander je rođen u lučkom gradu Kartageni (jugoistočna Španjolska) koji je u ono vrijeme pripadao Bizantu, kao sin rimskog vojnog prefekta Severina. Zajedno sa svojim roditeljima, sestrom i dva brata 543. je pobjegao pred trupama bizantskog cara Justinijana
( 527.-565.) u zapadno gotsku Sevilju. Tamo je oko 562. stupio u benediktinski samostan, sprijateljio se sa kraljevim sinom Svetim Hermenegildom, a obzirom da nije bio sasvim nedužan glede pobune protiv cara Leowigilda, kralja Zapadnih Gota (568.-586.), ovaj je drskog sina, redovnika Leandera prognao iz zemlje. Leander je otišao u Carigrad, gdjeje upoznao budućeg papu Grgura I. Velikog (590.-604.). Godine 577. vratio se Leander u Sevilju i godinu dana nakon toga pomazan je za nadbiskupa. Oko 580. Leander je Hermenegilda naveoda se obrati na katoličku vjeru. Na sinodi u Toledu godine 589. uspjelo mu je potaknuti arijanskog kralja Zapadnih Gota, Rekadra (586.-601.), Hermenegildovog starijeg brata te Leowigildovog sina i nasljednika, da s njegovim plemstvom i arijevskim svećenstvom prijeđu u Katoličku Crkvu. Obratilo se i mnoštvo vjernika. Najvažniji Leandrov spis je “De laudibus et triumpho Ecclesiae (Veličanje i truumf Crkve). Leander je umro u Sevilji i počiva utamošnjoj katedrali pokraj svoga brata Svetog Izidora i sestre Svete Fiorentine.
Izvor: laudato.hr
Foto: wikipedia.org
Dodajte komentar