SVETAC DANA 26.5.
Sveti Josemaria Escriva de Balaguer
Papa Ivan Pavao II. je 6. listopada 2002. godine proglasio svetim Joséa Escrivu de Balaguera. Progresisti novog sveca smatraju spornom ličnošću zbog njegove blizine s generalom Francom, no svetac i Opus Dei uživali su povjerenje Ivana Pavla II., a to je za one koji istinski osjećaju s Crkvom vrlo mjerodavno. Neprijatelji i oporbenjaci ustanove Opus Dei samo su potvrda njezine crkvenosti, a kojima se to ne sviđa ti će prema Opus Dei biti vrlo agresivni, kao što nekoć bijahu protiv isusovaca.
Opus Dei, katolički svjetovni institut, osnovan je g. 1928. u Madridu, te nastoji proširiti život po Evanđelju među sve slojeve ljudskog društva.
Sv. José Escrivá de Balaguer rodio se u Barbastru, u Španjolskoj, 9. siječnja 1902. Roditelji mu bijahu Josip i Maria Dolores Albas, duboko pobožni i revni kršćani koji mu pružiše primjeran religiozni odgoj. Obitelj se g. 1915. preselila u Logroño. Ondje je José Maria u 16. godini života osjetio prve glasove Božjeg poziva za nešto važno i veliko u životu, a što mu tada još nije bilo jasno. Tek je nazrijevao da se valja Bogu posve dati.
Da bi to ostvario, odlučio je postati svećenik. Flavio Capucci, generalni postulator Prelature Svetoga križa i Opus Dei u Biblioteci svetaca opisuje tijek njegova života, nabrajajući mnoge dragocjene podatke. José je g. 1918. započeo teološke nauke u Logroñu, da ih nakon dvije godine nastavi u Saragozzi te dovrši na tamošnjem Papinskom nadbiskupskom sveučilištu. Uz pristanak poglavara studirao je u isto vrijeme i pravo na Sveučilištu u Saragozzi. U Velikom sjemeništu odlikovao se pobožnošću i duhovnom zrelošću tako da ga je kardinal Soldevila imenovao sjemenišnim poglavarom kad je imao tek 20 godina. U mladom se čovjeku već tada nazrijevahu sposobnosti jednog duhovnog vođe kakav će on i postati te za sobom povući mnoge. De Balaguer je već tada među profesorima i studentima razvio izvanrednu apostolsku aktivnost koja će se kasnije razviti do neviđenih razmjera. Mladi je apostol 28. ožujka 1925. bio zaređen za svećenika. Čekala ga je ne velika karijera već fenomenalno uspješna djelatnost.
S dopuštenjem je svog biskupa g. 1927. došao u Madrid da bi ondje razvio veliku djelatnost tako da su mu se obraćale za savjet razne ustanove i redovničke zajednice. U isto je vrijeme mladi revni svećenik i doktorant u glavnom gradu Španjolske razvio apostolat u predgrađima među siromasima i bolesnicima.
Dana 2. listopada osnovao je svoje životno djelo Opus Dei. Njime je u Crkvi otkrio jedan novi, originalan put, upravljen promicanju svetosti u svim društvenim slojevima, u svakom staležu, na svakom poslu. Zanimljivo je da se radilo gotovo isključivo na posvećivanju laika, običnih vjernika. Njegov mu je ordinarij dopustio da se može sav posvetiti svom djelu. Bijaše to mudra odluka koja će uroditi nesagledivim plodovima. Iz gorušičinog zrna izrastao je snažan pokret, jedna od najjačih ustanova Katoličke crkve.
Dana 14. veljače Balaguer je osnovao i žensku granu Opus Dei. Za vrijeme Građanskog rata u Španjolskoj 1936–1939. revni se svećenik nije dao smesti, već je neustrašivo vršio svoje svećeničke dužnosti, dakako uz velike poteškoće i opasnosti jednog krvavog građanskog rata koji je također rušio crkve, oskvrnjivao oltare, relikvije, palio i žario sve što je bilo kršćansko, kako su to samo znali crveni borci, potpomognuti komunističkom internacionalom. Za cijelo je vrijeme rata Escrivá de Balaguer boravio u Madridu te svoj Opus Dei širio po cijeloj Španjolskoj. Koliko je to tada bilo moguće, na poziv biskupa i redovničkih poglavara, vodio je mnoge tečajeve duhovnih vježbi za svećenike, redovnike i laike. Kad je nesretni rat završio, otvoriše se velike mogućnosti duhovnog rada. On će ih znati odlično iskoristiti.
Dana 14. veljače 1943., unutar Opus Dei, osnovao je i Družbu sv. križa. Svećenici će te Družbe biti glavni duhovni voditelji i odgojitelji svih članova Opus Dei. Godine 1950. bilo je dopušteno i biskupijskim svećenicima da postanu članovi Opus Dei, ali podvrgnuti i dalje svojim biskupima. Od svećenika će Družba svetog križa primati samo duhovnu formaciju.
Po svršetku II. svjetskog rata, u kojem Španjolska nije sudjelovala, točno g. 1946., don José Escrivá de Balaguer preselio se u Rim, u sjedište kršćanstva. Godine 1950. dobio je konačnu potvrdu svojih ustanova koje postadoše dokument papinskoga prava. Od tada će revni svećenik svojom molitvom i pokorom, svojim organizatorskim sposobnostima, razviti svoj Opus Dei i proširiti ga po cijelom svijetu.
On sam će postati velikim duhovnim učiteljem i vođom nutarnjeg života. Srž je njegova poslanja u pozivu svih članova Crkve na svetost. U tome je bio preteča Drugog vatikanskog sabora koji će peto poglavlje svog najvažnijeg dokumenta Lumen gentium posvetiti pozivu svih kršćana na svetost. Evo svečeve misli: “Posvetiti posao, posvećivati se u poslu, posvećivati druge poslom.” Na taj je način pokazivao kako valja stvoriti čvrsto i stabilno jedinstvo, povezanost svog rada, zaposlenja, profesije s molitvom i apostolatom, tako da svaki vid kršćanskog života postane Bogu mio i ugodan prinos.
On se borio za slobodu djelovanja laika u Crkvi i u društvu, dakako uz dužnu odgovornost svakog pojedinca te uz nepokolebljivu vjernost učiteljstvu Crkve. Opus Dei je jasno organizirana ustanova koja zna što hoće. To je uz obilnu Božju milost te blagoslov Crkve tajna njezina uspjeha.
Zadnjih je godina života duhovni otac i pokretač Opus Dei neumorno putovao po Europi i Americi držeći posvuda svoje duhovne kateheze. I valja priznati da je uspijevao i da su ga slijedili i mnogi mladi. On je iz sebe zračio svetost te revnost za dom Gospodnji. Uza sav napor uspio je i napisati knjige što su tiskane i raširene u milijunima primjeraka. Najpoznatije mu je djelo Put – svojevrsni moderni Toma Kempenac i njegov Nasljeduj Krista. Ostala su mu djela: Sveta krunica, To je Isus koji prolazi, Božji prijatelji, Razgovori s monsinjorom Escrivom, Križni put.
U centrali Opus Dei u Rimu 26. lipnja 1975. nenadani je srčani udar završio zemaljski život jednog od najvećih apostola našeg stoljeća. Zanimljivo je da je istog dana kod sv. mise prikazao svoj život za Crkvu i papu. Tijelo mu je pokopano u kripti crkve Prelature Opus Dei u Rimu, a grob mu je postao cilj hodočašća iz cijelog svijeta. U času smrti ostavio je iza sebe 60.000 članova Opus Dei, sabranih iz 80 naroda sa svih kontinenata. Nakon njegove smrti taj se broj znatno povećao.
Nabrojili smo djela ovog sveca, a teško bi bilo nabrojiti sve ono što je o njemu napisano. Pisano je o njemu na španjolskom, ali i na engleskom, talijanskom i njemačkom jeziku. U listu mladih Mi od svibnja 1992. Viktor Škovrlj napisao je lijep prikaz novog blaženika. Navodimo samo ovo: “Mnoge vrline krasile su slugu Božjega mons. Escrivu tako da je još za života bio na glasu svetosti. Sveta misa bila je korijen i središte njegova unutarnjeg života. U stalnoj prisutnosti trojedinoga Boga tražio je savršeno jedinstvo s Isusom Kristom. Jaku ljubav gajio je i prema Majci Božjoj i svetom Josipu. Stalno pouzdavajući se u anđele čuvare zadobivao je snagu da širi mir i radost na svim zemaljskim putovima…”
Neki teolozi, koji su ga osobno poznavali, rekli su o njemu: “Učitelj duhovnosti za naše vrijeme… čovjek poslan od Boga da obnovi i oživi kršćanski duh u svijetu ravnodušnosti i rastresenosti.” – Kardinal Parente čak ga je uspoređivao s velikim utemeljiteljima crkvenih redova, poput svetog Benedikta i svetog Franje.
tekst – laudato.hr
fotografija – saltandlighttv.org
Dodajte komentar