Sveti Aleksije (Alessio) Rimski, rođen u drugoj polovici IV. stoljeća, potjecao je iz rimske senatorske obitelji. Mladi, lijepi i bogati jedinac, na dan svoga vjenčanja, utanačenog od roditelja, potaknut žarkom ljubavlju prema Isusu Kristu, u dogovoru sa zaručnicom odlučio je napustiti sve i pošao u Mezopotamiju, gdje je živio skromno, ponizno i služio siromasima. Kad je nakon 17 godina kao prosjak boravio kraj jedne crkve u Edesi, progovorila je čudesna Gospa slika i obratila mu se kao „Božjem čovjeku“. To je privuklo sveopću pozornost pa je pobjegao, ukrcao se na lađu i vratio se u Rim.
Kao prosjak stigao je Aleksije u rodnu kuću, a otac ga je ne znajući da je to njegov sin iz samilosti smjestio pod kućno stubište. Tu je proživio još 17 godina, izložen bijedi i poruzi, molio i poučavao djecu vjeronauku. Kad je umro, na današnji dan, 17. srpnja 417, začuo se glas koji ga je proglasio „Božjim čovjekom“, zazvonila su sva zvona s rimskih crkava, a obitelj je na njegovom tijelu pronašla zapis, u kojem je napisao tko je i kako je proveo svoj pokornički život. Svečano je pokopan u crkvi svetog Bonifacija na Aventinu, koja je kasnije prozvana i po njemu. Svetog Aleksija štuju prosjaci, ljevači zvona, putnici, dadilje, bolničarke, bolničari i hodočasnici, a slave ga i zapadne i istočne Crkve. Zaštitnik je mnogih naselja, ustanova, župa i crkava diljem svijeta. Redovnička kongregacija braće svetog Aleksija (“aleksijanci“) i danas uspješno djeluje u Njemačkoj, Engleskoj, Irskoj, Mađarskoj, Belgiji, Filipinima i Sjedinjenim Američkim Državama.
tekst i fotografija – zupajastrebarsko.hr
Dodajte komentar