Današnja sveta zaštitnica Marta poznata nam je iz Svetog pisma kao sestra Lazarova i Marijina iz Betanije. Kao vrijedna kućedomaćica s mnogo brige i pažnje ugostila je i posluživala Krista Gospodina, o čemu piše sveti Luka u svojem evanđelju. Isusu su Marta, Marija i Lazar bili naročito dragi prijatelji pa je na poziv sestara i nakon razgovora s Martom uskrisio mrtvoga Lazara. Sveti Ivan, opisujući potanko Lazarovo uskrsnuće, piše: “Isus je ljubio Martu, njezinu sestru i Lazara” (Iv 11,5). Sestre su poručile po njega dok je Lazar bio još bolestan. Bilo je to na posve diskretan način: “Gospodine, bolestan je onaj koga ljubiš” (Iv 11,3). Isus se uputio u Betaniju tek nakon Lazarove smrti. “Marta, čim ču da dolazi Isus, iziđe mu u susret, dok Marija ostade u kući. Marta reče Isusu: ‘Gospodine, da si bio ovdje, ne bi bio umro moj brat. Ali i sada znam da će ti Bog dati sve što god zatražiš od njega.’ ‘Uskrsnut će brat tvoj’, odgovori joj Isus. ‘Znam da će uskrsnuti – odvrati mu Marta – o uskrsnuću, u posljednji dan.’ ‘Ja sam uskrsnuće i život – reče joj Isus. – Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. Tko god živi i vjeruje u me, sigurno neće nigda umrijeti. Vjeruješ li ovo?’ ‘Da, Gospodine, ja tvrdo vjerujem da si ti Mesija, Sin Božji koji je došao na svijet.’ Opisujući pomazanje Isusovo u Betaniji sveti Ivan spominje: “Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje stanovaše Lazar koga Isus uskrisi od mrtvih. Tu mu pripremiše večeru na kojoj Marta posluživaše” (12,1-2).
Prema predaji Marta je bila jedna od prvih misionarki na području južne Galije (današnji Marseille, Francuska). Preminula je oko godine 80. Jedna provansalska legenda priča kako je Marta znakom križa i blagoslovljenom vodom ili tamjanom ne samo onemogućila zmaja koji je ubijao ljude u gradu Tarasconu, već ga je vezala svojim pojasom, odvela ga u Arles i bacila u rijeku Rhone. Ta stara legenda svjedoči o Martinoj ljubavi prema svim stvorenjima. Ona nije ubila zmaja, već ga je ”odvela” tamo gdje ne može nauditi ljudima. Tu scenu prikazuje oltarna slika svete Marte u crkvi svetoga Lovre u Nürnbergu. Zazivaju je kod krvarenja i kuge, a zaštitnica je kuharica, domaćica, služavki, gostioničarki, konobarica, batlera, hotelijera, pralja, samaca, dijetetičara, putnica, slikara, kipara, upravitelja bolnica, domaćih životinja te mnogih biskupija, naselja, župa, crkava i kapela diljem svijeta i hrvatskih krajeva (Šišinec kod Lekenika, Bijaći kod Kaštel Štafilića, Plano kod Trogira).
tekst i fotografije – zupajastrebarsko.hr
Dodajte komentar