Sveci Sveta Margareta Marija Alacoque

Sveta Margareta Marija Alacoque

Djetinjstvo siročeta

U somborskoj žunoj crkvi Presvetoga Trojstva nalazi se i oltar Presvetoga Srca Isusova. Na oltarnoj slici je prikazana redovnica koja kleči pred Gospodinom Isusom. Isti prizor se nalazi na svodu kapele Srca Isusuova u subotičkoj katedrali. U oba slučaja slikar je prikazao upravo svetu Margaretu, rdovnicu, u trenutku kada u viđenju vidi presveto srce Isusovo. Rođena je u Francuskoj, 22. srpnja 1647. Njezin je otac bio kraljevski bilježnik. Umro je vrlo mlad. Tako da je brojna bilježnička obitelj pala na teret mladoj udovici – Margaretinoj majci. Mlada se udovica morala odjeliti od nekoliko svojih sinova. I mala je Margareta dospjela u samostan časnih sestara klarisa kada joj je bilo samo osam godina. Časne sestre su je odgajale. Sreća u nesreći pratila je malu devojčicu. Živjela je u duhovno poletnoj i vrlo revnoj zajednici. Takvo bi ozračje godilo svakom djetetu. Za margaretu je takva zajednica bila od presudne važnosti. Sve lijepo, živahno i dobro upijala je u sebe. I Margareta je velika prijateljica Isusova. U djetinjstvu je četiri godine bila gotovo uzeta. Margareta je bila povjerena snažnoj ljubavi i skrbi svoje majke. Majka ju je dvorila.

„Hoću da budeš ovdje“

Spomendan svete Margarete slavimo 16. listopada. Kako je Margareta iz ljubavi došla na svijet, isto je tako osjetila da je nošena ljubavlju dobrih časnih sestara. I kada je bila nemoćna nosila ju je briga njene dobre majke. Tako je Margareta naučila čeznuti za velikom ljubavlju. Osjetila je i doživjela da je Bog voli. Neki njezini životopisci kažu da je zavjetovala čistoću kad su joj bile četiri godine. Sve kad bi to i bilo istina, točno se zna da je u dobi od 24 godine stupila u samostan. Bila je zanesena Božjom ljubavlju. Zanio je i poziv koji je u duši čula dok je razgovarala u govornici samostana. Čula je poziv: „Hoću da budeš ovdje!“ Eto žašto je stupjela u samostan. Voljela je. I zato što je voljela, htjela se približiti Ljubavi. Ni velike patnje, ni dragovoljna pokora u samostanu nisu umanjile njezinu radost što je u samostanu i što je okružena ljubavlju svojih susestara.

Obuzeta ljubavlju

Margareta je bila izuzetno jednostavna redovnica. Nije bila školovana. Poglavarica joj je naredila da opiše svoja viđanja. I opisala ih je. Kad je žarko molila i razmišljala o Bogu, osjetila je slast prijateljstva. Jednom je prilikom čula kako joj Gospodin govori: „Moje srce tako voli ljude da više ne može u sebi zadržavati plamenove ljubavi. Mora ih razasuti. Tebe sam izabrao da ispuniš moj naum!“ Drugom je prilikom vidjela Srce Isusovo okrunjeno trnovom krunom. Nad Srcem je vidjela križ. Jednom je u viđanju vidjela Isusa s njegovih pet rana. U viđanju joj je Isus rekao: „Ono što me najosjetljivije vrijeđa jest što to čine i meni posvećena srca!“

Blagdan Srca i zadovoljštine

Ono što je Isus zatražio od redovnice Margarete bilo je da svoj Crkvi prenese njegove želje: davati zadovoljštinu za grijehe ljudi. Na Margaretin poziv počeli su se ljudi posvećivati Presvetom Srcu Isusovu. Papa je uveo posebnu svetkovinu Presvetog Srca Isusova. Ta nas svetkovina podsjeća na Boga koji nas voli pravim ljudskim srcem. Sveta Margareta nas je podsjetila na samu bit Božje objave: „Bog je ljubav. Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenoga Sina da ne pogine ni jedan koji u Nj vjeruje, već da ima život vječni!“ Biskupi su posvećivali svoje biskupije, župnici župe. Pojedinci sebe i svoje obitelji. Ta posveta znači izručiti se Ljubavi. Opredjeliti se za dobro i Ljubav. Obećavati popravak života. A sve se motivira: ljubavlju. Voljeni smo. Nije teško voljeti. Isus govori ljudima iz dubine svoje duše. Zato se naše bogoštovlje ne može iscrpsti samo molitvama. Naše bogoštovlje mora biti bogoštovlje srca – bogoštovlje ljubavi.

Velika devetnica

Čovjek najbolje razumje govor ljubavi. Ljubavi nema pak bez pomirenja. Tako su mnogi naraštaji katolika uronili u rijeku česte ispovjedi. U Vrkvi je procvala pobožnost Velike devetnice „Devet prvih petaka“. Na prvi petak u mjesecu su se ljudi ispovjedali. Pred svečano izloženim Presvetim Sakramentom su nakon pričesti davali zadovoljštinu za grijehe svoje i svega svijeta. Tamo su se posvećivali Ljubavi, tamo obećavali život novog čovjeka. Tako je započelo u Crkvi velika obnova. Obnova osobne duhovnosti. A ispovjedaonica postaje traženo mjesto susreta s Pastirom i Učiteljem koji je Ljubav.

Zazovimo svetu Marfaretu prije svete Ispovjedi. Spomenimo se njezine ljubavi i jednostavnosti kada primimo Kruh života u Pričesti. Njezina žarka molitva će i za nas puno značiti. Blago djevojčicama koje imaju tako lijepo ime i tako veliku zaštitnicu. Sveta Margareta je 17. listopada 1690. godine prešla u Vječnost.

Izvor: BOŽJI PRIJATELJI S NAMA NA PUTU, Stjepan Beretić, Katoličko društvo za kulturu, povjest i duhovnost „ Ivan Antunović“, Subotica, 2014.

Uredio: Nikola Knezi

Robert Semnic

Robert Semnic, liječnik, znanstvenik, profesor radiologije, kateheta
Rođen je u Dubrovniku 20. IV 1966. godine gdje je i kršten. Srednju medicinsku školu i Medicinski fakultet završava u Novom Sadu. U braku je sa Marijom sa kojom ima troje djece: Borisa, Isidoru i Hanu. Bio je zaposlen na Institutu za onkologiju u Srijemskoj Kamenici kao radiolog a kao profesor na Katedri radiologije Medicinskog fakulteta u Novom Sadu do 2016. godine. 1999. godine je diplomirao na Katehetsko-teološkom Institutu u Subotici. Suradnik na Radio Marije u emisiji „Vjera i zdravlje“ 2004. godine. Suradnik je portala www.svjetlo-vjere.com od njenog osnutka a od 2015. godine je suradnik lista "Zvonik", mjesečnika Subotičke biskupije. Od 2016. godine radi u Švedskoj kao radiolog.

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.