Sveci Sveta Cecilija

Sveta Cecilija

   Današnja zaštitnica, sveta Cecilija, rimska patricijka i mučenica, pokroviteljica glazbe, rođena je u Rimu u II. stoljeću. Legenda govori da je bila plemenita roda i bogata te da je svaki dan išla na misu, koju je u katakombama pokraj Apijeve ceste služio papa Urban. Putem su je čekali brojni siromasi, prema kojima je uvijek bila milostiva i darežljiva srca. Kad su je dali za zaručnicu Valerijanu, na dan zaruka, „dok su odzvanjala glazbala, ona je u srcu pjevala samo Gospodinu, svojem pravom zaručniku“. Valerijan se zahvaljujući Ceciliji obratio na kršćanstvo i zajedno sa svojim bratom Tiburcijem preminuo mučeničkom smrću za Krista Gospodina. U legendarnom opisu mučeništva svete Cecilije, koji je nastao dosta kasno, ona se uzvisuje i slavi kao najsavršeniji uzor kršćanske žene koja je iz ljubavi prema Kristu ispovijedala djevičanstvo i podnijela mučeništvo. Krvnik joj nije uspio odrubiti glavu ni s tri udarca. Cecilija je tada zamolila da prije smrti smije vidjeti papu Urbana. U očekivanju toga posjeta kroz tri dana je nastavila ispovijedanjem kršćanske vjere. Kad nije mogla više ispovijedati riječima, izrazila je prstima svoju vjeru u jedinoga trojstvenoga Boga. Kružile su i mnoge drugačije legende o njezinoj smrti. Pogubljena je kao kršćanka na Siciliji krajem II. ili početkom III. stoljeća, po svemu sudeći između 176. i 180, u vrijeme cara Marka Aurelija.

   Bila je pokopana u Kalistovim katakombama, na počasnom mjestu, uz „Kriptu papa“. Kasnije je njezino tijelo papa Paskal I. dao prenijeti u kriptu bazilike u Trastevereu, koju je obnovio u punom sjaju oko 820. Naziv bazilike svete Cecilije vrlo je star, iz vremena prije Milanskoga edikta, prije godine 313, a blagdan njoj u čast slavio se u njezinoj bazilici (u rimskoj četvrti Trastevere) već godine 545. Prema odlomku spisa iz VI. stoljeća, unesenom u VIII. stoljeću u kršćansku liturgiju (1. antifona 2. večernje), crkveni glazbenici su je od XV. stoljeća smatrali svojom zaštitnicom. Obično je prikazuju uz orgulje ili druga glazbala i tema je brojnih likovnih djela (Domenichino, Guercino, Nicolas Poussin, Rafael) i skladbi (Georg Friedrich Händel, Henry Purcell, Benjamin Britten), a mnoga glazbena društva (prvo je u Rimu osnovao u XVI. stoljeću Palestrina) i časopisi nazvani su njezinim imenom. Zaštitnica je glazbe, crkvene glazbe, glazbenika, graditelja glazbala, skladatelja, pjevača, svirača na lutnji, pjesnika, mučenika te brojnih biskupija, naselja, glazbenih učilišta i udruga, festivala, zborova i orkestara, župa, crkava i kapela diljem svijeta.

 

tekst i fotografija – zupajastrebarsko.hr

Robert Semnic

Robert Semnic, liječnik, znanstvenik, profesor radiologije, kateheta
Rođen je u Dubrovniku 20. IV 1966. godine gdje je i kršten. Srednju medicinsku školu i Medicinski fakultet završava u Novom Sadu. U braku je sa Marijom sa kojom ima troje djece: Borisa, Isidoru i Hanu. Bio je zaposlen na Institutu za onkologiju u Srijemskoj Kamenici kao radiolog a kao profesor na Katedri radiologije Medicinskog fakulteta u Novom Sadu do 2016. godine. 1999. godine je diplomirao na Katehetsko-teološkom Institutu u Subotici. Suradnik na Radio Marije u emisiji „Vjera i zdravlje“ 2004. godine. Suradnik je portala www.svjetlo-vjere.com od njenog osnutka a od 2015. godine je suradnik lista "Zvonik", mjesečnika Subotičke biskupije. Od 2016. godine radi u Švedskoj kao radiolog.

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.