Današnja zaštitnica, sveta Cecilija, rimska patricijka i mučenica, pokroviteljica glazbe, rođena je u Rimu u II. stoljeću. Legenda govori da je bila plemenita roda i bogata te da je svaki dan išla na misu, koju je u katakombama pokraj Apijeve ceste služio papa Urban. Putem su je čekali brojni siromasi, prema kojima je uvijek bila milostiva i darežljiva srca. Kad su je dali za zaručnicu Valerijanu, na dan zaruka, „dok su odzvanjala glazbala, ona je u srcu pjevala samo Gospodinu, svojem pravom zaručniku“. Valerijan se zahvaljujući Ceciliji obratio na kršćanstvo i zajedno sa svojim bratom Tiburcijem preminuo mučeničkom smrću za Krista Gospodina. U legendarnom opisu mučeništva svete Cecilije, koji je nastao dosta kasno, ona se uzvisuje i slavi kao najsavršeniji uzor kršćanske žene koja je iz ljubavi prema Kristu ispovijedala djevičanstvo i podnijela mučeništvo. Krvnik joj nije uspio odrubiti glavu ni s tri udarca. Cecilija je tada zamolila da prije smrti smije vidjeti papu Urbana. U očekivanju toga posjeta kroz tri dana je nastavila ispovijedanjem kršćanske vjere. Kad nije mogla više ispovijedati riječima, izrazila je prstima svoju vjeru u jedinoga trojstvenoga Boga. Kružile su i mnoge drugačije legende o njezinoj smrti. Pogubljena je kao kršćanka na Siciliji krajem II. ili početkom III. stoljeća, po svemu sudeći između 176. i 180, u vrijeme cara Marka Aurelija.
Bila je pokopana u Kalistovim katakombama, na počasnom mjestu, uz „Kriptu papa“. Kasnije je njezino tijelo papa Paskal I. dao prenijeti u kriptu bazilike u Trastevereu, koju je obnovio u punom sjaju oko 820. Naziv bazilike svete Cecilije vrlo je star, iz vremena prije Milanskoga edikta, prije godine 313, a blagdan njoj u čast slavio se u njezinoj bazilici (u rimskoj četvrti Trastevere) već godine 545. Prema odlomku spisa iz VI. stoljeća, unesenom u VIII. stoljeću u kršćansku liturgiju (1. antifona 2. večernje), crkveni glazbenici su je od XV. stoljeća smatrali svojom zaštitnicom. Obično je prikazuju uz orgulje ili druga glazbala i tema je brojnih likovnih djela (Domenichino, Guercino, Nicolas Poussin, Rafael) i skladbi (Georg Friedrich Händel, Henry Purcell, Benjamin Britten), a mnoga glazbena društva (prvo je u Rimu osnovao u XVI. stoljeću Palestrina) i časopisi nazvani su njezinim imenom. Zaštitnica je glazbe, crkvene glazbe, glazbenika, graditelja glazbala, skladatelja, pjevača, svirača na lutnji, pjesnika, mučenika te brojnih biskupija, naselja, glazbenih učilišta i udruga, festivala, zborova i orkestara, župa, crkava i kapela diljem svijeta.
tekst i fotografija – zupajastrebarsko.hr
Dodajte komentar