Anđela je već od svoje mladosti duboko obilježena nekim nutarnjim zovom ili vizijom.
Njezin životopis nam ne dopušta da to promatramo, ali svjedočanstva o njezinoj dobi od 40 godina otkrivaju da je ona:
– žena molitve, zahvaćena ljubavlju prema Kristu, prožeta franjevačkom duhovnosti;
– žena srca, otvorena za društvene probleme, koje s drugima laicima nastoji iscjeljivati.
Njezino, isprva diskretno djelovanje, malo pomalo budi poštovanje i divljenje njezine okoline. Postala je tako poznatom, da je prozvana »LA MADRE« i njoj su dolazile tražiti savjet osobe iz svih društvenih sredina.
Njezino sve veće ižarivanje temelji se:
– na dubokom jedinstvu života duboko usredotočenog na Bogu;
– na izvanrednom daru izmirivanja i ujedinjavanja srdaca;
– na njenoj zaraznoj vedrini, koja je znak uravnoteženosti i mira u tom burnom vremenu vjerskih sumnji i nemira.
Poslije godine 1515., kad je Italija bila opustošena ratovima, Anđela postaje »smjerokaz«, a svoju snagu i svoj autoritet crpi u Evanđelju, koje je izvor njezinog djelovanja.
Ukorijenjena u svoju sredinu, ona realistički gleda društvo svog vremena. Obdarena začudnim darom uspostavljanja odnosa, ona je prihvatila prenošenja poruke nade i radosti, od kojih je i sama živjela.
Božji je zov ostao uporan. Godine 1535. Anđela, bogata iskustvom, konačno osniva »Družbu svete Uršule.« U svoje posve originalno »Pravilo« ona daje upisati ono što je već živjela sa svojim družicama:
– u vremenu kad je bio običaj da redovnice žive u samostanu, odijeljene od svijeta, ona odlučuje da uršulinke žive svoju posvetu u svojoj životnoj sredini;
– u društvu, u kojem su imali prevlast muškarci, ona naglašava važnost ženine uloge u čuvanju i prenošenju osnovnih vrijednosti;
– u društvu s pregradom, koja je dijelila one što se bore, one što mole i one koji rade, ona otvara »proboj« pozivajući laike i posvećene osobe da zajedno rade u službi Evanđelja. Te mirne smionosti uznemiruju. Nekoliko godina kasnije, Crkva i društvo prisilit će uršulinke da se uvrste u monastičke Redove onoga vremena.
Uzalud bismo tražili točno određeni apostolat Anđeline Družbe. »Biti zaručnica i majka: to je identitet Anđele i njezinih kćeri u svim vremenima i prostorima.« Anđelina kćer treba prvenstveno biti, bez obzira što radila. Ipak, kroz stoljeća, ono po čemu su uršulinke postale karakteristične, i što je i danas prepoznatljivo, jest »misija odgoja u različitim oblicima u vidu evangelizacije.«
To će početi u Francuskoj godine 1607. U tom će se obliku Red rasijati najprije u Europi, zatim u Americi i Aziji. Međutim, bule za osnivanje uršulinskih samostana naglašavaju da je »poučavanje djevojčica« glavni cilj Reda. Tako ti samostani otvaraju vrata konvikticama, dok »vanjske« učenice hrle u pripojene prostorije besplatnih razreda.
Zašto je Anđelu oduševila sv. Uršula? Zato jer je sv. Uršula:
-izuzetno hrabra žena
-žena spremna na rizike
-žena posve predana i posvećena Isusu Kristu
-vođa mladih žena (lider)
-žena koja ima svoje dostojanstvo
-žena slobodna od vremena u kojem živi.
Ove su kvalitete bile izazov sv. Anđeli i poželjela je da ih imaju i članice nove Družbe. Zato je Družbu stavila pod zaštitu sv. Uršule, djevice i mučenice.
Preuzeto: www.ursulinke.hr
Dodajte komentar