Sveci Prof. MARICA STANKOVIĆ (1900.-1957.)

Prof. MARICA STANKOVIĆ (1900.-1957.)

Na dan,  8. listopada 1957. preminula je u Zagrebu velika žena Crkve u Hrvata – prof. Marica Stanković, utemeljiteljica prvog svjetovnog instituta u našoj domovini,  aktivna katolička djelatnica i odgojiteljica ženske mladeži, dobitnica visokog papinskog odlikovanja “Pro Ecclesia et Pontifice”. Zbog svojih uvjerenja komunistički režim osudio ju je na pet godine robije koje je provela u logoru u Požegi od čijih je posljedica preminula na današnji dan prije 44 godine.  Ovdje dolje donosimo njezinu kratku biografiju.

Rođena je u Zagrebu 31. prosinca 1900. god. od roditelja Fabijana i Terezije, rođ. Škvorc. Osnovnu i učiteljsku školu završila je u Zagrebu kod Sestara milosrdnica. Pedagošku akademiju također je završila u Zagrebu. Službovala je u raznim mjestima diljem Hrvatske. Već u školskim danima okušala se je u književnom radu pišući u školskim časopisima.Na sletu orlovske mladeži u Mariboru godine 1920. susrela se s dr. Ivanom Merzom koji će kasnije imati veliki utjecaj na njezin život. Oduševila se za kršćanske ideale i rad u katoličkim organizacijama. Uređuje časopis «Za vjeru i dom».  1927. god. postaje predsjednica katoličke ženske organizacije «Sveze hrvatskih orlica», a 1930. god. izabrana je za predsjednicu ženskog dijela križarske organizacije. Posvećuje se duhovnoj obnovi i dosljednom kršćanskom odgoju ženske mladeži.  Ostaje vjerna Mahnićevoj i Merzovoj ideji «obnoviti sve u Kristu». Svojom pisanom riječi i nadasve svojim životom ulijevala je u ljude ljubav prema Bogu, Crkvi, Papi i domovini. Stekla je veliki ugled i mnoge simpatije te su je svi zvali sestra Marica. –  Deset godina nakon smrti dr. Ivana Merza,  1938. god. u njegovom rodnom gradu Banja Luci, osniva prvi svjetovni institut u Crkvi u Hrvata. Na to ju je još za svoga života poticao dr. Ivan Merz koji je sam namjeravao utemeljiti takvu ustanovu ali ga je rana smrt u tome spriječila. Ustanovu je blagoslovio zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac a sestra Marica joj je dala ime «Suradnice Krista Kralja». Za geslo ustanove uzela je riječi iz Evanđelja «Adveniat Regnum Tuum – Dođi Kraljevstvo Tvoje»(Mt 10,10). Crkva je ovaj institut kanonski priznala 18. X. 1953. god.
Vođena apostolskim žarom u širenju Kristova Kraljevstva u dušama sestra Marica je mnogo putovala i pisala, držala brojna predavanja i posvuda svjedočila za Krista. Papa Pijo XII. Odlikovao ju je 1943. god. crkvenim odličjem «Pro Ecclesia et Pontifice – Za Crkvu i Papu». Uz brojne članke po mnogim časopisima 1944. god. napisala je knjigu «Mladost vedrine», i time ostavila dragocjeno svjedočanstvo o svome katoličkom odgojnom radu među ženskom mladeži.
Zbog svojih kršćanskih uvjerenja i velikog odgojnog utjecaja na mladež komunističke vlasti su je osudile na montiranom procesu na pet godina robije koje je provela od 1947. do 1952. u logoru u Požegi. Na suđenju je hrabro uzviknula «Živio Krist Kralj, živio Papa, živjela kršćanska Europa.» Potom je s djevojkama s kojima je bila zajedno sudjena nakon pročitane presude svečano u sudnici  zapjevala: “Christus vincit, Christus regnat, Christus imperat – Krist Kralj vlada, Krist pobjeđuje, Krist Kralj vječno kraljuje.”
Narušenog zdravlja od posljedica logora svoj je životni put završila svetom smrću 8. listopada 1957. god. u Zagrebu. Pokopana je ne zagrebačkom groblju Mirogoju. – Don Žarko Brzić objavljuje 1990. prvu njezinu biografiju pod naslovom «Nasmijano lice» (izd. UPT, Đakovo.). Za 100. obljetnicu njezine smrti koja se navrsila prosle godine Glas Koncila izdao je njezine potresne logorske memoare pod naslovom “Godine teske i bolne” u kojima opisuje svu tragediju hrvatskih žena i djevojaka koje su zajedno s njome bile osudjene od komunistkickog rezima i provodile svoje godine na robiji. Na samu stotu obljetnicu njezina rodjenja 31.XII.2000. Hrvatska televizija snimila je i prikazala dokumentarni film o njezinu zivotu i radu. – Prigodom nejzinog stotog jubileja zapocele su pripreme za pokretanje postupka za njezino proglasenje blazenom.
Njezine duhovne kćeri, Suradnice Kriste Kralja nastavljaju danas njezinu karizmu u Crkvi u Hrvata.

Preuzeto: www.laudato.hr

Robert Semnic

Robert Semnic, liječnik, znanstvenik, profesor radiologije, kateheta
Rođen je u Dubrovniku 20. IV 1966. godine gdje je i kršten. Srednju medicinsku školu i Medicinski fakultet završava u Novom Sadu. U braku je sa Marijom sa kojom ima troje djece: Borisa, Isidoru i Hanu. Bio je zaposlen na Institutu za onkologiju u Srijemskoj Kamenici kao radiolog a kao profesor na Katedri radiologije Medicinskog fakulteta u Novom Sadu do 2016. godine. 1999. godine je diplomirao na Katehetsko-teološkom Institutu u Subotici. Suradnik na Radio Marije u emisiji „Vjera i zdravlje“ 2004. godine. Suradnik je portala www.svjetlo-vjere.com od njenog osnutka a od 2015. godine je suradnik lista "Zvonik", mjesečnika Subotičke biskupije. Od 2016. godine radi u Švedskoj kao radiolog.

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.