Danas se u katoličkom kalendaru spominjemo pape čiji je nadimak bio Dobri Papa. Čitav svijet osvajao je svojom dobrotom, jednostavnošću, smislom za humor,ali i brigom za sve ljude.
Angelo Josip Roncalli rođen je u malom mjestu Sotto Il Monte, nedaleko Bergama u Italiji, 25. studenoga 1881. u siromašnoj i pobožnoj obitelji. Bio je dobre naravi i vrlo osjećajan te je ubrzo osjetio želju posvetiti život Bogu kako bi bolje mogao služitibližnjima u ljubavi.
U sjemeništu u Bergamu započeo je dugačak put priprave za svećeništvo koje je završio u Rimu 1904. godine. Mladi je svećenik, umjesto u željenu seosku župu bio poslan kao tajnik novoizabranom biskupu Bergama uz kojega je ostao 10 godina, naučivši kako predstavnik Crkve treba biti prije svega dobar i milosrdan. Proživio je strašno iskustvo Prvoga svjetskoga rata u kojemu je sudjelovao kao poručnik saniteta i vojni kapelan.
Za biskupa je posvećen 1925. Započeo je tada svoje dugo putovanje koje će ga odvesti u misijukao apostolskoga vizitatora u Bugarsku, zatim kao apostolskoga delegata u Tursku i Grčkute apostolskog nuncija u Pariz.
U Bugarskoj, gdje odnosi s Pravoslavnom Crkvom nisu bili najbolji, zahvaljujući svojoj dobroti, strpljenju i poštivanju tuđih stavova, postigao je sjajne rezultate. Kao delegat za Bugarsku prolazio je kroz Hrvatsku i posjetio Đakovo. Tom prilikom izjavio je da je đakovačka katedrala najljepša crkva između Venecije i Carigrada.
Često su se na iznaneđenje i divljenje prisutnih, susreti između monsinjora Angela Roncalija i pravoslavnih biskupa znali završavati zagrljajem i početkom prijateljstva koje je dokidalo stoljeća podjela i nerazumijevanja.
Zahvaljujući tome bio je prvi uglednik Katoličke Crkve koji je posjetio za katolike dotad nedostupni manastir na brdu Atosu u Grčkoj. Za papu je izabran 1958. u dobi od 77 godina, kad odabire ime Ivan 23.
Simpatiju, odanost i divljenje ljudi prema papi Ivanu, priskrbila je prije svega njegova poniznost. Papa je rekao: „Gospodin je učinio te sam se rodio od siromaha i mislio je na sve. Ja sam mu pustio činiti. Dao sam se voditi u potpunom skladu s potezima Providnosti. Zaista, u Božjoj volji je naš mir“.
Za vrijeme kratkog pontifikata postao je protagonist obnoviteljskih ideja i koncepcija, začetnik AGRIONAMENTA ili posadašnjenja crkve. Svojim biskupima je rekao: „Crkva nije muzej koji treba čuvati, nego vrt koji treba obrađivati.“
Blaženi Ivan 23. često se znao našaliti na vlastiti račun: tako je bilo i kada su ga izabrali za papu. U posjetu jednoj bolnici upitao je malog dječaka što bi volio biti kad odraste, a dječak je odgovorio: ili policajac ili papa. „Ja bih na tvom mjestu postao policajac, jer svatko može postati papa, pogledaj samo mene.“
Jednom je jedan novinar upitao papu koliko ljudi radi u Vatikanu, a on je duhovito odgovorio: Otprilike polovica.
Svoje ideje iznio je u programatskoj enciklici „K Petrovoj stolici“, socijalnoj enciklici „Majka i Učiteljica“, te osobito u enciklici „Mir na zemlji“ u kojoj je zatražio da se svi sporovi rješavaju putem pregovora, a ne upotrebom sile. Pokrenuo je i otvorio II. vatikanski koncil 1962.-1965. koji je i nakon njegove smrti, nastavio rad na crkvenim reformama.
Papa Ivan 23. bio je pravo proljeće za Crkvu, kao i za cijeli svijet: vrata otvorena nadi.
Dana 3. lipnja 1963. u Vatikanu se ugasilo veliko svjetlo nad svijetom. Posljednje riječi koje je Papa izgovorio bile su:
„Radili smo, služili smo Crkvi. Nismo se zaustavljali skupljati kamenje koje su s jedne ili druge strane bacali na nas. A mi ga nismo ni na koga bacali. Imamo mnogo prijatelja, imat ćemo ih još više. Sastat ćemo se u raju.“
Blaženim ga je proglasio Ivan Pavao II., a svetim papa Franjo 2014. godine.
tekst – veritas.hr
fotografija – riccardopiroddi.it
Dodajte komentar