SVETAC DANA 16.6.
Blažena Marija Terezija Scherer
Katarina Scherer – u redu Marija Terezija – rodila se na svršetku mjeseca listopada g. 1825. u Meggenu, u kantonu Luzern, u Švicarskoj. Bila je seljačko dijete vrijednih supružnika Karla i Marije Ane, koji svoju kćerku odgojiše u ljubavi prema Bogu. Iz te će se ljubavi kasnije razviti i ljubav prema križu. U sedmoj godini izgubila je oca, a to je bio prvi veći udarac za nju koji će je malo-pomalo odgajati u znanosti križa.
Katarina je bila veoma darovita i živahna djevojčica. Da bi se njezini talenti što bolje razvili, poslali su je u Luzern u jednu sestarsku školu. Te su se sestre brinule za gradsku bolnicu. U njoj je bilo svakojakih, pa i veoma teških bolesnika. Katarina je osjećala naravnu odvratnost prema služenju bolesnika, no kršćanka je u njoj pobijedila pa će baš služba bolesnicima postati njezino životno poslanje jer će i ona i njezine sestre mnogo učiniti za bolesnike.
Katarina je jednog dana pošla na hodočašće u Einsiedeln, glasovito marijansko svetište u Švicarskoj. Ondje je snažno osjetila da je Gospodin zove u aktivni redovnički stalež, družbu koja će uz duhovni život gajiti i intenzivan apostolski i karitativan rad. Tada joj još nije bilo jasno koja će to družba biti. No Gospodin, koji joj je dao milost redovničkoga zvanja, pobrinut će se i za to. Katarina je 5. listopada 1844. susrela kapucina oca Teodozija Fiorentinija, Božjeg čovjeka i velikog socijalnog radnika svoga vremena. Taj će susret biti za nju od presudne važnosti jer će zajedno s njime, uz mnoge križeve i poteškoće, osnovati Družbu sestara svetoga Križa.
Već 27. listopada 1845. Katarina će – uzevši ime Marija Terezija – u samostanskoj kapeli u Wurmsbachu kod Züricha s četiri prve sestre položiti prve zavjete novoosnovane Družbe. Srce joj je tada drhtalo od uzbuđenja, jer je našla što je tražila i željela. Godine 1857. izabrana je za prvu vrhovnu glavaricu s kućom maticom u Ingenbohlu. Tada se još više dala na ostvarivanje Pravila svoje Družbe. Najvažnija točka u njemu glasi: »Ustanova s kućom maticom u Ingenbohlu mora se baviti odgajanjem i poučavanjem mladeži od kolijevke pa sve do profesionalne formacije, mora voditi brigu za siromahe, bolesnike, zapuštene, sirote, nevoljnike svake vrste, zatvorenike…«
Čitajući taj stavak iz Pravila sestara svetog Križa, prenosim se duhom samo u jednu njihovu kuću, u Bruck an der Mur u Austriji, gdje se sestre s toliko požrtvovnosti brinu za slaboumnu i duševno poremećenu djecu. Sreo sam ondje jednu sestru koju neću nikada zaboraviti. Ona se cijeli život brine za te jadnike, da i oni osjete ljudsku toplinu. Ta je briga povezana s mnogo odricanja, jer ima djece koja ne znaju sama obaviti ni one najosnovnije ljudske potrebe. Gledao sam te mališane, pa i odraslije, kako se i u onom njihovu tupom pogledu krijesi neka radost zbog blizine sestre, koja im je tako dobra. Ona nije sama u tom poslu. S njome rade i druge.
Kako su pak naše sestre sv. Križa shvatile svoje Pravilo, to znaju brojni bolesnici i bolesnice koji su imali sreću da su ih po bolnicama te sestre dvorile. Danas kod nas naše sestre više nemaju škola, ali se zato kao vrsne i požrtvovne katehistice i radeći po župama brinu za našu mladež i tako nastavljaju veliko životno djelo svoje časne majke suutemeljiteljice.
Otac Teodozije Fiorentini umro je već 15. veljače 1845. pa je sva briga za novu ustanovu pala na ramena poduzetne majke Marije Terezije. Ona je imala izraziti organizatorski talenat pa se njezina družba brzo proširila i izvan granica Švicarske. Posvuda su počele nicati škole, bolnice, sirotišta i ubožnice.
Kad je časna majka Scherer umrla 16. lipnja g. 1888., njezina je družba brojila već 1.500 sestara sa zavjetima i 422 kuće. Danas ima na svijetu preko 10.000 sestara svetoga Križa, a jedna je od najjačih njihovih provincija baš naša sa sjedištem u Đakovu. Papa Ivan Pavao II. je sestru Mariju Tereziju proglasio blaženom 29. listopada 1995.
tekst – laudato.hr
fotografija – katolsk.no
Dodajte komentar