Sveci Blaženi Ivan iz Fiesole

Blaženi Ivan iz Fiesole

   Blaženi Ivan iz Fiesola (beato Angelico), u svijetu zvan Guido, rodio se godine 1387. u Vicchio de Mugello. Njegova se obitelj preselila u grad na Arnu, središte umjetnosti. U Firenzi je Guido još veoma mlad polazio umjetničke radionice u kojima su radili veliki majstori. Upoznavši velikog obnovitelja kršćanskog života, blaženoga Ivana Dominicija, Guido je iz njegovih ruku primio habit klerika novog obnovljenog samostana Sv. Dominika u Fiesoleu kod Firenze. Po tom je samostanu ušao u povijest kao Beato Angelico iz ili od Fiesole. Kao godina njegova ulaska u dominikanski red označuje se 1407.

   Mladi je redovnik brzo morao dijeliti neprilike svoje mlade redovničke zajednice. Godine 1409. bio je prinuđen skupa s njom poći u izagnanstvo u Foligno i u Cortonu. Sve je to bilo zbog toga što je u doba tzv. zapadnoga raskola ta zajednica po svaku cijenu htjela ostati vjerna pravome papi. „Nije svako zlo za zlo“ – kaže naš narod. Tako je to bilo i u slučaju fra Angelica. Njegov boravak u pokrajini Umbriji bio je za njega veoma koristan jer je utjecao na njegov razvoj kao umjetnika.

   Godine 1418. dominikanci su se mogli vratiti u svoj samostan u Firenzu, pa se s njima vratio i Fra Angelico, koji je dovršio nauke i bio zaređen za svećenika. I sada je počela njegova velika i plodna umjetnička djelatnost. Godine 1419. počeo je oslikavati crkvu Santa Maria Novella i njezin samostan Fiesole. Tako počeše nicati djela od neprocjenjive vrijednosti i čudesne ljepote. Načinio je triptih koji prikazuje Djevicu s Djetetom, okruženu s 8 anđela, a sa strane svecima: svetim Barnabom, sv. Tomom Akvinskim, sv. Dominikom i sv. Petrom, mučenikom. Promatrajući to remek-djelo, kako navodi Serafino Razzi, sam Michelangelo je uskliknuo: „Mora da je taj sveti čovjek vidio Djevicu ovako načinjenu u raju.“ Fra Angelico je stvorio lijep broj slika Presvete Djevice, a sve su ljepše jedna od druge. Poznata je njegova slika Marijina navještenja i Krunidbe. Ova posljednja čuva se danas u Parizu u muzeju Louvre. Na njoj je prikazan Gospodin Isus kako kruni našu Gospu usred korova anđela i mnoštva svetaca. Kako lijepo piše o toj slici Vasari, koji kaže: „Nevjerojatan je ugođaj promatrati sve te različite glave. Sav kolorit toga djela odaje da ga je naslikala ruka jednog sveca ili anđela, i stoga je posve opravdano da dobrog redovnika brata Ivana nazivaju Blaženim Anđelikom.“

   Kada su redovnici dominikanci iz Fiesole, koji su bili od strožeg opsluživanja pravila, dobili i samostan Sv. Marka u Firenzi, povjerili su Fra Angelicu da načini veliku sliku za glavni oltar, a povjerili su mu i da oslika čitav ambijent samostana. I tako je opet nastalo jedno veliko duhovno bogatstvo prvorazrednih slika. Čudotvorac umjetnosti fra Angelico oslikao je stroge samostanske zidove i ispunio ih nadzemaljskim licima. Naslikao je veliko raspelo pred kojim kleči osnivač reda sv. Dominik. Nad vratima svratišta naslikao je Krista kao putnika. Nad vratima sakristije prikazao je lik sv. Petra mučenika, koji svojim prstom poziva na šutnju. U dvorani kapitula naslikao je veliku fresku koja prikazuje Razapinjanje. Iako je Krist okružen svecima i krajolikom, ipak sve to onoga tko sliku promatra ne odvodi od središnje točke, od drame na Kalvariji. Na stubištu, koje vodi prema spavaonicama, fra Angelico je oslikao Gospino naviještenje s krasnim latinskim natpisom: „Dok prolaziš kraj slike netaknute Djevice, neka tvoja usta ne šute već mole Zdravomariju!“

   Dok je fra Angelico radio u samostanu Sv. Marka u Firenzi, primao je i brojne pozive i narudžbe od drugih redovnika: kartuzijanaca, franjevaca, kamaldulenza, valombrozijanaca. I tako se djelokrug njegova umjetničkog stvaranja sve više širio, ali je s time rastao i glas o njemu. Godine 1445. papa Eugen IV. pozvao je Fra Angelica u Rim da oslika kapelu Presv. Sakramenta u Vatikanu. Čini se da je tom prilikom on sam preporučio papi da imenuje za nadbiskupa u Firenzi Antonina Pierozzija, kasnije slavnog sveca. Iz toga razdoblja sačuvan nam je ovaj susret fra Angelica s Papom, koji je zabilježio o. Jeronim Borselli te koji odaje umjetnikovu krepost. Jednog dana Papa mu je rekao: „Dragi Ivane, danas mora da si umoran, stoga želim da jedeš malo mesa.“ Fra Angelico, sav uronjen u posao, u jednostavnosti srca odgovorio je ovako: „Sveti Oče, ali ja nemam dopuštenja od svoga priora da prekršim pravilo o postu.“ Papa je smiješeći se odvratio: „Ja ti dajem oprost od posta.“

   U Vatikanu je fra Angelico oslikao i kapelu pape Nikole V. sa slikama sv. Stjepana i Lovre. Te slike idu u red najznačajnijih spomenika talijanske umjetnosti.

   Godine 1446. fra Angelico je započeo pregovore s radnicima divne katedrale u Orviettu, koju je oslikao skupa sa svojim nećakom Benozzom Gozzolijem i nekim drugima. Radeći u ljetu u Orviettu izbjegao je barem strašnu rimsku vrućinu.

   Godine 1450. fra Angelico se vratio u Fiesole, gdje je ponovno izabran za priora. Dvije godine kasnije ostavio je svoju rodnu Toskanu zauvijek te se preselio u Rim u samostan Sv. Marije sopra Minerva. Tu je umro 18. veljače 1455. u dobi od 68 godina, ostavivši iza sebe besmrtna djela čudesne ljepote. Pokopan je u kapeli Sv. Tome Akvinca. Na grobu se nalazi njegov lik u basreljefu s dva natpisa. Na jednom se čita:„Ovdje počiva časni slikar Fra Ivan iz Firenze reda propovjedničkoga 1455. Neka ne bude meni hvala što sam bio kao drugi Apelles.“ Taj je natpis sastavio rimski dominikanski provincijal Domenico da Corella, a ističe i fra Angelicovu umjetničku vještinu što se može mjeriti sa starim Grcima. No prema natpisu, Fra Angelico svu hvalu za to želi dati Kristu. On je svojim slikama njega slavio, naviještao, za njega svjedočio. Mogao je to tako divno jer je bio pun Krista, jer je i njemu Krist bio život.

tekst i fotografija – sveci.net

Robert Semnic

Robert Semnic, liječnik, znanstvenik, profesor radiologije, kateheta
Rođen je u Dubrovniku 20. IV 1966. godine gdje je i kršten. Srednju medicinsku školu i Medicinski fakultet završava u Novom Sadu. U braku je sa Marijom sa kojom ima troje djece: Borisa, Isidoru i Hanu. Bio je zaposlen na Institutu za onkologiju u Srijemskoj Kamenici kao radiolog a kao profesor na Katedri radiologije Medicinskog fakulteta u Novom Sadu do 2016. godine. 1999. godine je diplomirao na Katehetsko-teološkom Institutu u Subotici. Suradnik na Radio Marije u emisiji „Vjera i zdravlje“ 2004. godine. Suradnik je portala www.svjetlo-vjere.com od njenog osnutka a od 2015. godine je suradnik lista "Zvonik", mjesečnika Subotičke biskupije. Od 2016. godine radi u Švedskoj kao radiolog.

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.