Blaženi Francesco Faà di Bruno, talijanski svećenik, matematičar, časnik i utemeljitelj Društva svete Zite, rođen je 29. ožujka 1825. u Alessandriji (Pijemont), kao najmlađe od dvanaestero djece pobožne aristokratske obitelji, sin markiza Luigija di Bruna i Caroline Sappa dei Milanesi. S devet godina ostao je bez majke. Upisao se 1840. na vojnu akademiju u Torinu, služio u savojskoj kraljevskoj vojsci i postao 1849. inženjerijski satnik. Studirao je matematiku, geografiju, geodeziju i kartografiju. Kralj Vittorio Emanuele II. pozvao ga je zatim za odgojitelja svojih sinova. Francesco je ubrzo napustio taj položaj, uputio se u Pariz i 1853. doktorirao na Sorbonni matematiku i astronomiju. Radio je od 1855. u francuskom nacionalnom opservatoriju. Potom se vratio u Italiju i od 1857. djelovao kao profesor matematike i astronomije na sveučilištu i vojnoj akademiji u Torinu. Napisao je niz matematičkih knjiga i znanstvenih radova, a djelovao je i kao skladatelj i izumitelj. U svim prigodama ostao je čovjek duboke vjere i bavio se dobrotvornim radom. Bio je bliski prijatelj svetog Ivana Bosca.
Započeo je 1866. u Torinu (četvrt San Donato) gradnju crkve Naše Gospe od Utočišta i svete Zite, dovršenu 1869, posvećenu uspomeni na vojnike koji su položili svoje živote u borbi za ujedinjenje Italije. U želji da se još više i bolje posveti nevoljnicima, odlučio je postati svećenik. Uz potporu pape Pija IX. zaređen je 22. listopada 1876, u 51. godini života, a kao svećenik posvetio se dobrotvornom radu sve do svoje smrti. Utemeljio je 1859. Društvo svete Zite za služavke i kućne pomoćnice, a 1881. kongregaciju Najmanjih sestara Naše Gospe od Utočišta (Suore Minime di Nostra Signora del Suffragio). Sudjelovao je u osnivanju domova za starce, siromahe i samohrane majke, a osnovao je i sklonište za prostitutke. Preminuo je u Torinu na današnji dan, 27. ožujka 1888. Blaženim ga je proglasio 25. rujna 1988. papa Ivan Pavao II. Nazvao je tada blaženog Francesca „divom vjere i milosrđa“. Njegove relikvije nalaze se u crkvi Naše Gospe od Utočišta u Torinu. Zaštitnik je talijanskih inženjeraca, a njegove redovnice djeluju i danas u Europi (Italija i Rumunjska), Južnoj Americi (Argentina i Kolumbija) i Africi (Kongo). Prema podacima iz 2005. red je brojio 179 sestara u 25 kuća.
tekst i fotografija – zupajastrebarsko.hr
Dodajte komentar