Današnji je Gospin blagdan uveden u Crkvu u zahvalu za veliku pobjedu kršćanske flote nad turskom u glasovitoj bitki kod Lepanta 7. listopada 1571. Pobjeda se pripisuje molitvi krunice na koju je pozvao cijelo kršćanstvo tadašnji papa sv. Pio V.
Isusovac Karl Joseph HIinkhammer napisao je na temelju ispitivanja pisanih izvora solidnu studiju o krunici, o njezinu postanku i njezinoj trajnoj vrijednosti.
Prema istraživanjima oca HIinkhammera, a koja usvaja i teolog Leo Scheffczyk, u oblikovanju krunice odlučan je udio imao kartuzijanski prior Adolf von Essen. On je, iako najmlađi od sviju, god. 1409. jednoglasno bio izabran za priora svoga samostana. Taj je izbor potvrdio generalni prior reda kartuzijanaca Stjepan Maconi. U to je doba jednoga rujanskoga dana pokucao na vrata kartuzijanskoga samostana Sv. Albana u Trieru neki lutajući student, tjelesno sav iscrpljen. Bio je to Dominikus von Preussen (1384-1460). On je već prije dvije godine učinio isto na vratima kartuzije u Pragu, moleći da ga prime u samostan, ali bijaše odbijen. Prior samostana u Trieru Adolf iz Essena primio je Dominika. Rekao mu je da će za njega založiti svoju dušu, samo ako bude ustrajao i držao ono što će od njega tražiti redovnička stega. Tim mu je riječima u srce ulio veliku hrabrost.
Malo kasnije prior je mladom redovniku počeo govoriti o molitvi koja se zove krunica. Ona zvuči kao kakva ljubavna pjesma. Zatim mu je rekao: “Nema tako pokvarena čovjeka koji ne bi osjetio vidan popravak samo ako bi godinu dana molio krunicu.” Dominik se trudio da je moli, ali se zbog slabosti ipak nije mogao sabrati. U Adventu god. 1409. došla mu je na pamet misao da Isusov život podijeli u 50 rečenica na 50 Zdravomarija. Sve je te rečenice napisao na jednu oveću cedulju. Dok je molio, gledao je u te rečenice i postao najedanput sretan kako mu ipak polazi za rukom da razmatra. Svoju je metodu priopćio i drugima. I prior Adolf je za to saznao te uočio kako takav oblik molitve može biti prikladan za one koji baš nisu vični razmatranju. Po njemu se zapravo može do njega tek doći. Na čudo novaka prior je od Dominika zamolio njegovu cedulju s rečenicama iz Isusova života. No slične su molbe dolazile sa svih strana. Dominik je ispočetka oklijevao da im udovolji, ali mu je njegov prior Adolf zapovjedio snagom poslušnosti da ljudima pomogne u takvom načinu moljenja krunice. On je poslušao pa je nakon 50 godina mogao ustanoviti da je iz samostana Svetoga Albana poslano u svijet preko 1.000 prijepisa za moljenje krunice.
Kako je kartuzijancima dolazilo sve više molbi, Dominik se odlučio da Isusov život proširi na 150 Zdravomarija. U tako proširenom obliku upoznao je krunicu dominikanac Alanus De Rupe, i on ju je veoma širio kao “Marijin časoslov” preko svojih bratovština i molitvenih zajednica. No kako je on u svojim propovijedima biblijske rečenice proširio do nesnošljivosti, njegovi učenici – koji u Kölnu god. 1475. utemeljiše Bratovštinu krunice – razmišljanja su o Isusovu životu posve napustili. To je bila druga krajnost.
Tome nasuprot, članovi kruničarske Bratovštine u južnoj Njemačkoj složiše krunicu u današnjem obliku od 15 otajstava. Tekst je te krunice prvi put tiskan god. 1481. u Ulmu.
PReuzeto: www.laudato.hr
Dodajte komentar