„Naša ljubav prema ljudima je mjera naše ljubavi prema Bogu. No, ona je potpuno različita od ljudske – prirodne ljubavi. Prirodna ljubav je usmjerena prema ovome ili onome s kojima smo povezani krvnim vezama ili prema nekom tko nam je blizak po karakteru i zajedničkim interesima. Drugi su „stranci“ za nas, ne tiču nas se, čak nam mogu biti i neprijatni zbog njihovog načina življenja do takvog stupnja da se, koliko nam je to najviše moguće, držimo daleko od njih. Za kršćane nema „čovjeka stranca“. Taj čovjek koji je pred nama i koji nas treba, to je uvijek „bližnji“. Nema razlike je li rođak ili nije, cijenimo li ga ili ne, je li „moralno dostojan“ da mu se pomogne ili ne. Kristova ljubav ne poznaje granica, nikada ne prestaje i ne skriva lice pred grozotom i nečistoćom. On je došao iz ljubavi prema grešnicima, a ne zbog pravednih. I ako Kristova ljubav živi u nama, mi ćemo činiti kao i On: ići ćemo tražiti izgubljene ovce.“
Sv. Terezija Benedikta od Križa, karmelićanka
Dodajte komentar