Za prve zavjete s. Mirjam od Male Terezije, na dan Gospe Karmelske 16.7.1940. Edith Stein piše:
“Odjenula nas je Majka Gospodinova haljinom spasenja, zaogrnula plaštem pravednosti” (Iz 61,10). Tako molimo na blagdan Kraljice Karmela, na svetkovinu našeg svetog Reda. Majka Gospodinova je posrednica svih milosti: i zbog toga svaki čovjek, kojega je milosrdna Ljubav uzdigla iz ponora njegove bijede, po njezinoj ruci prima odjeću spasenja, posvetnu milost i na taj način je posvećen za dijete Božje.
Međutim, mi koje se smijemo nazvati njezinim kćerima i sestrama, primamo od nje posebnu odjeću spasenja. Kao Majka Gospodinova, ona izabire duše koje vodi svome ljubljenom Sinu i njemu na slavu i radost želi ukrasiti zaručničkom odjećom. Ona je ona koja je na najljepšim vrhovima Karmela zasadila svoj Red kao vrt divota nebeskog Kralja i proširila ga po cijelome svijetu.
Kao znak njezine posebne ljubaznosti i njezine majčinske zaštite ona nam je poklonila Škapular. Ona Vam ga je E.L. (Euer Lieb) dala već prije jednu godinu zajedno s redovničkim odijelom, ali tada vam ga je smo posudila da se u vremenu kušnje vježbate u upotrebi tog “oružja Božjeg”. Sada ga E.L. ponovno primate jer s Gospodinom neba i zemlje smijete sklopiti sveti savez.
Kada smo primili sveto odijelo Karmela, obvezujemo se ne samo našem Božanskom Zaručniku nego također i njegovoj svetoj Majci na izvrsnu službu. Odjeća spasa naziva se i odjećom pravednosti. Ona nam je, naime dana da nam ukazuje da trebamo svući staroga čovjeka, a obući novoga čovjeka koji je stvoren na sliku Božju u svetosti i pravednosti. Pod pravednošću Sv. Pismo podrazumijeva savršenstvo, stanje opravdanog čovjeka, koji je ponovno postao pravedan kao što je bio prije istočnog grijeha. Primajući odjeću pravednosti obvezujemo se da ćemo, koliko je u našoj moći težiti za savršenošću i da niti jedna mrlja ne uprlja sjaj sv. habita. Kraljici Karmela ne možemo bolje služiti i ne možemo joj bolje iskazati našu zahvalnost, nego kada na nju gledamo kao uzor I kada je nasljedujemo na putu savršenosti.
U Evanđelju nam je o presvetoj Djevici preneseno samo malo kratkih riječi. Ali tih malo riječi su kao zrna čistoga zlata. Ako ih istopimo u vatri ljubavnog motrenja, bit će više nego dovoljne da cijeli naš život rasvijetle veličanstvenim sjajem Marijinih kreposti.
Prve riječi koje čujemo od nje, u razgovoru s anđelom navještenja glase: “Kako je to moguće kad ja muža ne poznajem?”. One su očito priznanje njezine djevičanske čistoće. Marija se potpuno predala Bogu posvećujući mu svoje srce i sve snage svoga tijela i duše.
Tako je ona omiljela Svevišnjem. On je prihvatio njezino prikazanje i nagradio ju je čudesnom plodnošću, uzdižući je do Božanskog materinstva. Ona je duboko proniknula u otajstvo djevičanstva o kojemu će njezin Božanski Sin kasnije reći: “Onaj tko to može shvatiti neka shvati”. Njezino srce je klicalo od radosti kada je iskusila ono što je Bog pripravio za one koji ga ljube. Ona svojim voljenima ne može ništa bolje pokloniti doli poziv za nasljedovanje na tim putovima, na kojima će i oni moći prispjeti do čudesne plodnosti i blaženstva.”
U svome eseju “Molitva Crkve” Mariju prikazuje kao model kontemplativnih duša: Tako piše: “Djevica, koja je čuvala u svome srcu svaku riječ koju joj je Gospodin upućivao, model je onih duša koje osluškuju i u kojima se Isusova velikosvećenička molitva uvijek nanovo oživljava. A žene koje, poput Marije, potpuno zaborave same sebe uranjajući u život i patnju Kristovu, posebno su izabrane od Gospodina da budu sredstva njegovih velikih djela u Crkvi.”
Izvor: karmel.hr
Foto: pixabay.com
Dodajte komentar