Propovjedi Misli pape Benedikta XVI. Sv. Edith Stein u mislima Benedikta XVI.
Misli pape Benedikta XVI. Propovjedi

Sv. Edith Stein u mislima Benedikta XVI.

Molitva je jača i od beznađa

Draga braćo i sestre!

Vrativši se iz Bressanonea, gdje sam neko vrijeme proveo na odmoru, sretan samo što mogu susresti i pozdraviti vas, dragi stanovnici Castel Gandolfa, i vas hodočasnici koji ste me danas došli posjetiti. Htio bih se još jednom zahvaliti svima onima koji su mi iskazali gostoprimstvo i čuvali me u tijeku moga boravka u planinama. Bili su to dani vedre opuštenosti, tijekom kojih nisam prestajao spominjati Gospodinu one koji se uzdaju u moje molitve. Doista je mnogo onih koji mi pišu i mole da molim za njih. Kazuju mi svoje radosti, ali i svoje brige, svoje životne planove, ali i probleme u obitelji i na poslu, očekivanja i nade koje nose u srcu, kao i tjeskobe zbog nesigurnosti koje čovječanstvo proživljava u ovom trenutku. Mogu zajamčiti da se spomenem svih i svakog ponaosob, napose u svakodnevnom slavljenju mise i molitvi krunice. Znadem dobro da je prva služba koju mogu pružiti Crkvi i čovječanstvo upravo molitva, jer dok molim s povjerenjem predajem u Gospodinove ruke službu koju mi je On sam povjerio kao i budućnost čitave crkvene i građanske zajednice.

Onaj koji moli ne gubi nikada nadu, pa ni onda kada se nađe u teškim situacijama ili čak u, ljudski gledano, beznadnom položaju. To nas uči Sveto pismo i to svjedoči povijest Crkve. Koliko možemo samo navesti primjera u kojima je upravo molitva podupirala svece i kršćanski narod na njihovu putu! Među svjedočanstvima našega doba htio bih spomenuti dvoje svetaca kojih se ovih dana spominjemo. To su Terezija Benedikta od Križa, Edith Stein, čiji blagdan slavimo 9. kolovoza, i Maksimilijan Marija Kolbe kojeg se spominjemo sutra, 14. kolovoza, uoči svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marija. Oboje su svoj zemaljski život skončali mučeništvom u logoru u Auschwitzu. Na prvi se pogled njihove živote može smatrati porazom, ali upravo u njihovu mučeništvu blista sjaj one Ljubavi koja pobjeđuje tamu sebičnosti i mržnje. Svetom Maksimilijanu Kolbeu pripisuju se sljedeće riječi koje je izrekao u jeku žestokih nacističkih progona: “Mržnja nije stvaralačka snaga, to je samo ljubav”. On je tu ljubav na junački način dokazao velikodušnom ponudom da pođe u smrt namjesto drugog logoraša. Ta je žrtva završila smrću od gladi u bunkeru 14. kolovoza 1941.

Edith Stein, 6. kolovoza iduće godine, tri dana prije svoje smrti, okupivši oko sebe nekoliko susestara iz samostana u Echtu rekla im je: “Spremna sam na sve. Isus je i ovdje među nama. Sve do sada sam mogla dobro moliti i rekla sam od svega srca: Ave, Crux, spes unica (zdravo križu, nado jedina)”. Svjedoci koji su uspjeli izbjeći strašan pokolj pripovijedaju kako se Terezija Benedikta od Križa, svjesno koračajući ususret smrti odjevena u karmelićanski habit, isticala svojim ponašanjem koje je zračilo mirom, vedrinom i smirenošću i svojom pozornošću za potrebe drugih. Molitva je bila tajna te svete suzaštitnice Europe, koja je, “nakon što se približila tik do istine u miru kontemplativnog života, morala do kraja iskusiti tajnu križa” (apostolsko pismo Spes aedificandi; Insegnamenti di Giovanni Paolo II, XX, 2, 1999. str.511).

“Zdravo Marijo” bio je posljednji zaziv na usnama svetog Maksimilijana Kolbea dok je pružao ruku onome koji ga je usmrtio injekcijom karbolne kiseline. Dirljivo je konstatirati kako je ponizno i povjerljivo utjecanje Gospi bio uvijek nepresušni izvor hrabrosti i vedrine. Dok se pripremamo za proslavu svetkovine Uznesenja, koja je tradicionalno vjerničkom puku jedan od najdražih marijanskih blagdana, obnovimo svoje povjerenje u Nju koja s Neba bdije s majčinskom ljubavlju nad nama u svakome trenutku. To je ono što govorimo u prisnoj molitvi Zdravo Marijo, moleći je da moli za nas “sada i na času smrti naše”.

Izvor: vatican.va

Foto: thesestonewalls.com, www.tecnocino.it

Uredio: Nikola Knezi

Karmelski svjetovni red

Naša dopisnica iz Karmelskog svjetovnog reda je s. Marijana od Kraljice Karmela OCDS (Karmela Malenić) priorica zajednice ovog reda u Somboru.
Svjetovni karmelski red niknuo je u sjeni karmelskih samostana, najprije u Somboru, zalaganjem sluge Božjega o. Gerarda Stantića. Svjetovni red u Somboru osnovan je dekretom Generalnog poglavara karmelićana u Rimu 8. kolovoza 1913. godine. Na blagdan Male Gospe sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić primio je prve članove Svjetovnog reda i bio njihov dugogodišnji duhovni voditelj. Iste godine tiskana su na hrvatskom jeziku Pravila Svjetovnog reda. Somborski Svjetovni red ima svoje specifičnosti po tome što je višenacionalan; pripadaju mu članovi Hrvati, Mađari i Nijemci. Uz produbljivanje vlastitog duhovnog života, Svjetovni karmelski red u Somboru usmjerio je svoju djelatnost na karitativno polje. Somborskoj zajednici pripadali su članovi iz Subotice, Apatina, Bajmoka i drugih okolnih mjesta. Brojio je više od stotinjak članova.
Nakon što su karmelićani 1959. došli u Hrvatsku, o. Ante Stantić bio je promicatelj Svjetovnog karmelskog reda u Zagrebu, u Remetama. U prvoj grupi bila su samo dva člana koja su pripadala Svjetovnom redu u Somboru. Tijekom 1966. g. broj članova se povećao, a Generalni je poglavar karmelićana u Rimu dekretom 1977. g. ustanovio Zajednicu Svjetovnog karmelskog reda u Remetama.
U Hrvatskoj karmelskoj provinciji sv. o. Josipa djeluju i dvije zajednice OCDS u osnutku. 12. ožujka 2010. o. Petar od Kraljice mira (Janjić), OCD započeo je rad sa kandidatima za Svjetovni red u Krku.
Provincijalni asistent Svjetovnog reda o. Vjenceslav od Majke Božje Remetske (Mihetec) i o. Branko od Čudotvorne Gospe Sinjske (Zebić), OCD 2011. g. u splitskom Karmelu započinju rad s osobama koje su zainteresirane za OCDS.

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.