„Evo istinskog Izraelca u kojem nema prijevare“ (Iv. 1,47) – ovo su riječi Isusa kojim započinje prikaz o svetom Bartolomeju ili pučki – svetom Bartolu. Spada među stupove Crkve i jedan je od dvanaestorice Isusovih apostola čiji se spomendan slavi 24. kolovoza. Njegovo ime kao zaštitnik nose ponosno mnoge Crkve, ali i nemali broj sela ili naselja.
Sv. Bartol apostol spominje se u Matejevu, Markovu i Lukinu evanđelju te u Djelima apostolskim. Njegovo se ime izvodi iz Bar Talmaj, što znači Talmajev sin. Odatle njegovo latinizirano ime Bartholomeus, hrvatski Bartolomej ili pučki Bartol.
Ivan Evanđelist opisuje susrete Natanaela s Filipom i Isusom. Neki su bibličari mišljenja da je riječ o istoj osobi i da je Natanael vlastito ime, a Bartolomej prezime. Rodom je iz Kane Galilejske, gdje trajnu uspomenu na njega čuva njemu posvećena crkvica. To što je Natanael donekle oklijevao kad ga je Isus pozvao, znači da je bio razborit čovjek, dobro poučen u otačkim predajama i znao je da ima mnoštvo lažnih proroka.
Nakon silaska Duha Svetoga nad apostole, i Bartol se dao na naviještanje Evanđelja koje je svjedočio cijelim svojim životom. Čini se da je u tim nastojanjima dopro i do Indije. To se ne može sa sigurnošću utvrditi, ali se može pretpostaviti da je nošen snagom Duha Svetoga dospio do Armenije u kojoj je naviještao Evanđelje i podnio stravično mučenje. Slikari ga često prikazuju upravo u takvoj sceni. Učinio je to i slavni Michelangelo u Sikstinskoj kapeli, naslikavši Bartola kako u ruci drži vlastitu kožu.
Njegove su relikvije u 6. stoljeću prenesene na Zapad, na otok Lipari u Tirenskom moru. Odatle su prenesene u grad Benevent. Ni tu nisu ostale, nego ih je car Oton III. dao prenijeti u Rim i pohraniti u crkvi sv. Bartola na otočiću rijeke Tiber. Na tom je mjestu u pogansko doba bio podignut hram boga Eskulapa, zaštitnika medicinara i liječnika.
Kršćani su se sv. Bartolu utjecali za zagovor u bolovima kožnih, živčanih i drugih bolesti, posebice raznih grčeva, a za zaštitnika su ga odabrali kožari, pastiri, seljaci i zanatlije.
Uredio: Siniša Tumbas Loketić
Preuzeto: www.laudato.hr
Dodajte komentar