Vjera Meditacije Strah, Bog i mi
Meditacije Vjera

Strah, Bog i mi

Bog ne želi naš strah nego ljubav. Ljubav isključuje strah, a uključuje strahopoštovanje. Prava vjera oslobađa od straha, jer nas je Isus oslobodio od onoga što jedino može biti uzrokom pravoga straha – od grijeha tj. neprijateljstva s Bogom. «Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a nakon toga nemaju više što učiniti… Onoga se bojte koji pošto ubije, ima moć baciti u pakao» (Lk 12,4-5). Isus dakle razlikuje dvije vrste straha: strah pred Bogom te strah pred ljudima odnosno stvorenjima.

U Poslanici Hebrejima Isus dolazi  “da oslobodi sve koji cijeli život bejahu podvrgnuti ropstvu straha od smrti” (Hebrejima 1:15). Grčka riječ thanatos ima daleko šire značenje od same reči smrt. Ona osim straha od smrti u svom širem značenju podrazumijeva zla koja utiču na svako područje našeg života: strah od bolesti, siromaštva, neuspeha, nesreća. Ljudi su robovi strahova koji njima vladaju. Bog nas iz ovih razloga poziva na čvrstu odluku. On zapovijeda: “Ne boj se!”, a na nama je da se na to i odlučimo. Koliko je ovaj poziv važan govori i podatak da se ova zapovijest javlja više od 350 puta u Bibliji.

Strahopoštovanje pred Bogom


Strah Božji ili strah pred Bogom je posljedica svijesti da je Bog silno uzvišen i veličanstven, a čovjek slab i ograničen i
što je vrlo važno –  griješan. Kad se Bog objavio na Sinaju “zadrhta sav narod što je bio u taboru” (Izl 19,16). Učenici na brdu Isusova Preobraženja «silno se prestrašiše» kad se Isus preobrazio i čuo se glas Očev. Sličan ih je strah obuzeo i na jezeru kad Isus utišava oluju.  „Malovjerni – reče im Isus – zašto se toliko strašite?“ Tada ustade, zapovjedi vjetrovima i moru, i nastade duboka tišina. (Matej 8,26)

S druge strane, Bog i oni koji dolaze u njegovo ime kao u slučaju Abrahama, Blažene Djevice Marije ili drugih svetih ljudi uvijek donose mir, ohrabrenje i poruku: «Ne boj se!» Strah Božji – ispravno shvaćen – jedan je od sedam darova Duha Svetoga. Bog doista zaslužuje naše strahopoštovanje, ali ne «živi» od našega straha. Kršćanstvo nije religija straha, u suprotnom prestaje biti kršćanstvo.

Strah zbog grijeha

Postoji i drugi strah Božji, točnije strah od Boga koji je povezan s grijehom. Koristan je onaj strah koji se javlja prije grijeha kao opomena da grijeha ne počinimo, dobar je i onaj poslije grijeha, koji nas potiče na pokajanje. Uzaludan je onaj strah, kada čovjek, svjestan svoje krivnje, želi pobjeći od Boga. To je grižnja savjesti koja je izvrsno opisana kod grijeha prvih ljudi: «Čuo sam tvoj korak po vrtu: pobojah se jer sam gol, pa se sakrih» (Post 3,10) govori Adam. Ipak, bijegom i sakrivanjem se čovjek ne oslobađa straha.

Isus ne temelji odnos čovjeka prema Bogu na strahu. On ide dalje: do ljubavi koja dokida strah. Apostol Ivan kaže: «Straha u ljubavi nema, nego savršena ljubav izgoni strah; jer strah je muka i tko se boji, nije savršen u ljubavi» (1 Iv  4,18). Strah Božji predstavlja naše stremljenje da Boga ne povrijedimo nečim njega nedostojnim. Valja težiti onoj ispravnosti života i ljubavi koja odgoni strah i čini ga suvišnim. Apostol Pavao nas upravo na to potiče: «Ne primiste duha robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: ”Abba! Oče!” (Rim 8,15). Ako uspostavimo takav odnos povjerenja s Bogom, strah je suvišan. Na drugom mjestu Pavao govori: “Bog nam nije dao duha straha, već duha sile, ljubavi i razboritosti ” (2. Timoteju 1,7).

Ne bojte se ljudi!

Onaj tko gradi na Bogu, svome savezniku i prijatelju, smije odbaciti svaki strah te nas Isus poziva: «Ne bojte se!» (Lk 12,7). U tom zahtjevu, koji želi da nas učvrsti, treba da prepoznamo Isusa kao onoga koji govori: “Ja sam. Ne bojte se!” (Ivan 6:20). Štoviše, nema razloga ni za suvišnu brigu, kad kršćane optuže državne ili vjerske vlasti: «Ne budite zabrinuti kako ćete se ili čime braniti, što li reći!» (Lk 12,11).”Zašto se toliko strašite?”, pita Isus svoje. “Kako nemate vjere?” (Marko 4,40). ”Što da se bojim u danima nesreće kad me opkoli zloba izdajica …?” pita se psalmist (Psalam 49,6).

Ne bojte se za život!

Tjeskobna briga nije na mjestu ni kad je u pitanju vlastita egzistencija: «Ne budite zabrinuti za život: što ćete jesti; ni za tijelo: u što ćete se obući!» (Lk, 12,22). I dalje: ”A tko od vas zabrinutošću može svojemu stasu dodati lakat?”. Vjernik koji se uzda u Gospodina se  ”žalosne vijesti neće bojati, mirno je njegovo srce uzdajuć se u Jahvu”. (Psalam 112:7).  Strah može nastati i zbog neznanja ili nedovoljne zrelosti: ”Stoga se pobojah, odoh i sakrih tvoj talenat u zemlju. Evo ti što je tvoje”. (Matej 25:25). Psalam koji zorno prikazuje  vezu između našeg zemaljskog života i straha govori: ”Počuj, o Jahve, čežnju siromašnih, okrijepi im srce, uho prikloni: da zaštitiš pravo ubogih i tlačenih, da straha više ne zadaje čovjek zemljani” (Psalam 10, 17-18) no tu je i duboka utjeha: ”Tražio sam Jahvu, i on me usliša, izbavi me od straha svakoga” (Psalam 34:5).

 Izvori: katolicki-tjednik.com; krscanstvo.net

Ivan Dodig

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.