Što znači biti prijatelj? Iskren ili neiskren, sebičan ili nesebičan? Često iz različitih razloga zaboravimo što su prave vrijednosti prijateljstva, prijatelja. U Hvalospjevu ljubavi imamo navedeno nekoliko divnih primjera prave ljubavi. Sve njih možemo primjeniti i u prijateljstvu. Što nam sve znači, sve što činimo i govorimo, ako nije iz ljubavi?! Sve što činimo i govorimo trebamo raditi s ljubavlju, iz ljubavi. No, opet postavljam pitanje svima nama – što znači biti prijatelj? Biti velikodušan, dobrostiv, ne zavidjeti; ne tražiti svoje, ne biti razdražljiv, ne pamtiti zlo; ne radovati se nepravdi nego istini. Ljubav sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje. Biti velikodušan … Dogodi se da pokušavamo nedostatak ljubavi nadomjestiti darovima. Ali ja bih rekla – biti velikodušan u pružanju ljubavi, utjehe, savjeta prijatelju. Ako mislimo da nekoga možemo „kupiti“ darovima – griješimo. Pravo prijateljstvo se na tome ne zasniva. Niti mi trebamo pokušavati nekoga na taj način zadržati uz sebe, niti je u redu da na taj način iskorištavamo druge. Materijalno je prolazno. Ako cijenimo previše materijalno, darove – površni smo. U pravom prijateljstvu ne treba da postoji zavist. Događa se da nas jedan prijatelj uslovljava, da ne želi da se družimo sa drugima. Iz zavisti, posesivnosti. Često smo sebični i želimo neke prijatelje samo za sebe. Mislimo da smo mu mi najbitniji i da mu drugi ne trebaju. Kada se nađemo u takvoj situaciji teško je odlučiti ko nam više znači. Nažalost, ako je prijateljstvo površno, žrtvujemo svoje odnose sa drugima da bismo ostali dobri sa nekim ko nam je potrebniji, a ne draži. Jer, znamo biti sebični i misliti samo na sebe, ne i na druge. Da nama bude dobro, jer nam je neko više od koristi. U prijateljstvu treba biti nesebičan, a ne sebičan. Na prvo mjesto staviti drugu osobu, a ne sebe. Ne ljutiti se zbog sitnica, znati oprostiti, stvarati kompromise, dogovarati se, razgovarati. Znati razgovarati bitan je segment naših života. Razgovorom se mnoge nedoumice mogu riješiti. Ako nas neko i povrijedi – ne pamtiti zlo. Oprostiti i nastaviti dalje. Jer, ko smo mi da sudimo. Kažu – bilo pa prošlo. Vrijeme se ne može unatrag vratiti, štetu je teško ponekad popraviti. Ali, zarad mira oprostiti. Ako nam je netko neko zlo učinio – ne moramo se nastaviti družiti, ali oprostiti možemo. Ako je Isus mogao toliko opraštati – možemo i mi. Veoma bitno u prijateljstvu je i biti iskren. Zar nam je prijatelj onaj koji nas laže, koji je licemjeran, koji stalno nešto vrda? Ne. Prijatelj je iskren prema nama, govori istinu, ne prikriva ništa. Ako nekoga volimo – vjerujemo mu, sve podnosimo. Tu i nastaje problem – kada nekoga smatramo prijateljem mi mu vjerujemo i opraštamo. Ali dešava se da se razočaramo. Da druga osoba ne osjeća isto prema nama. Kada volimo, cijenimo nekoga, dešava se da ne vidimo da druga osoba ne osjeća isto prema nama. Tražimo, očekujemo od drugih ponekad previše. Što znači biti prijatelj? Biti kao Isus, biti Ljubav. Jer, Ljubav nikad ne prestaje. Isus nam je divan primjer pravog prijatelja. Zagledani u Njega, u Njegov život, Njegove riječi i djela imamo pravi uzor za svoj život. Tako zagledani u Njega naučit ćemo, uz pomoć Duha Svetoga, biti velikodušni, dobrostivi, ne zavidjeti; ne tražiti svoje, ne biti razdražljivi, ne pamtiti zlo; ne radovati se nepravdi nego istini, biti iskreni i nesebični. U svakom slučaju, kada sve prođe, ovog prijatelja nikad nećemo izgubiti. Prijatelja koji je za nas dao život i darovao nam vječni život.
Piše: Jelena Pinter
Photo: https://pixabay.com/en/young-shaking-hands-retro-1166562/
Dodajte komentar