Tema o kojoj bih zajedno sa Vama razmišljao , možda će se učiniti pomalo neobična, čudna. Nekima će se možda učiniti potpuno nepotrebnom, a možda će netko i pronaći neki smisao u svemu tome. Radi se o facebook-u! Za one koji eventualno nisu toliko upoznati sa ovom temom, ili jednostavno nemaju facebook profil, ispričavam se što ih ova tema ne može potaknuti na razmišljanje! Pretpostavljam da većina nas objavljuje nešto na svom profilu. Bilo da su to razni citati, bilo da su fotografije, ili već nešto čime se osobno, privatno u svome životu bavimo. Ja bih htio promišljati o objavama, statusima, fotografijama koje objavljujemo mi svećenici. Današnje društvo poprilično ne zna za pojam privatnosti. S toga, u većinu društvenih struktura je došla ta pojava da većina stvari može biti javna, da se o svemu raspravlja, diskutuje. Često puta korismo facebook u „reklamiranje“ naše vjere, služimo se ovim sredstvom kako bi potaknuli druge ljude da razmišljaju o smislu svoga života i tome slično, što je meni potpuno u redu! Međutim, ono što mi smeta, meni osobno, što svakako ne znači da smeta i Vama, jeste kada pravdamo naše privatne aktivnosti, hobi kojim se bavimo, „lajkovima“ na facebook-u. Kada mi, crkveni ljudi, objavljujući razne fotografije, koje možda nisu u skladu sa svećeničkim djelovanjem, pravdamo brojem „lajkova“ na našem face profilu. Jer, razmišljam, da u svakom slučaju, što god da objavimo, sigurno ćemo dobiti nekoliko lajkova. Znači li to onda, da možemo pravdati naše djelovanje time što dobijamo pozitivne rekacije od strane društva?! Znači li to onda da sve ono čime se bavimo u privatnome životu, može dobiti pozitivnu reakciju, iako baš i nije za pohvalu?! Ovdje nikako ne ulazim u ničiju moralnost, ničiju svetost niti grešnost, jednostavno razmišljam o privatnim aktivnostima, i ovdje uglavnom mislim na one aktivnosti koje mogu uključiti sve ono što današnje društvo poznaje kao nečiji hobi! Dakle, nadam se da nitko nije pogrešno shvatio moje razmišljanje, niti pomislio da nekoga želim uvrijediti, ne, nikako! Samo razmišljam, jer, svi mi, i ja također, mogu doći u određenu kušnju, i pravdati svoje privatno zanimanje lajkovima na mome profilu. Pa ako imam, recimo, 150 lajkova na određenoj fotografiji, to znači, da 150 osoba misli pozitivno o onome što ja radim. Dakako, što se tiče i tih lajkova možemo razmišljati. Može se dogoditi da i te osobe koje izražavaju svoj pozitivni stav, da njim se to sviđa, zapravo i ne misle tako! Može i ona druga strana dobiti nekakav, potpuno krivi dojam o svome djelovanju! Svakako, ja sam na početku svoga razmišljanja naglasio, da ovdje razmišljam o nama, svećenicima, časnim sestrama, ali ova tema se može slobodno proširiti i na sve naše vjernike, na sve one kojima vjera nešto znači, kojima Crkva nešto znači.
Poštovani prijatelji! Nadam se da nitko neće ostati uvrijeđen sa ovim mojim promišljanjem, nadam se da nitko neće krivo shvatiti! Ono što sam htio, jeste, da zajedno promišljamo o tome što objavljujemo na društvenim mrežama! I jednostavno da postavimo sebi pitanje, bilo da smo svećenik ili ne, časna sestra ili ne: pravdamo li svoje djelovanje na osnovu lajkova koje dobijamo na face-u, i drugim društvenimm mrežama, ili sve činimo na dobro ljudi i naše spasenje?! Želim svima Vama, , da Vas blagoslovi dobri, milosrdni i svemogući Bog, Otac, Sin i Duh Sveti. Amen!
Piše: Siniša Tumbas Loketić
Photo: www.slideteam.net/
Dodajte komentar