HODOČAŠĆE U SVETOZAR MILETIĆ
Draga braćo i sestre
Juli,avgust pa i septembar mjeseci su obilježeni hodočasničkim pobožnostima našega naroda.
To najlepše opisuje naš pokojni o. Vjenceslav u svojoj knjizi o vječitom – hodočasniku -romaru koji je hodočastio u Rim. Nije se putovalo kao danas.Išlo se uglavnom pješice.Kako je Rim bio daleko, mnogima nedostupan, počelo se hodočastiti u marijanska svetišta,pa eto i nas idemo do našega divnog Lemeša, Svetozar Miletića.
Hodočašće znači hodom častiti i ta bosonogost i taj post kao da može izraziti tu žurbu – nema se vremena ni obuti, ni jesti, ni piti, samo da se što prije stigne do svetoga mjestaTa slika i danas oslikava Židove pred povratak u Obećanu zemlju; opasanih bokova sa štapom u ruci – naglašena je velika žurnost – što prije stići u Obećanu zemlju. Eto i mi smo se odlučili hodočastiti u Svetozar Miletić u naš Lemeš, tako da se i mi na neki način svrstavamo u red “vječitih Božjih putnika”.
U Sv. Miletiću su nas dočekali vjernici koji su nam pokazali put do Kalvarije, gde se molila Krunica 7 žalosti i Svakodnevne molitve OCD reda.
Nakon istorijskog upoznavanja Kapelice u Lemešu i mi smo predstavili povijest Karmela i Karmelskog Svjetovnog reda, naš duhovni život.
Uslijedila je sveta misa koju je predslavio naš duhovni asistent o. Zlatko Žuvela koji je vjernike uputio da u ovoj godini Božijeg milosrđa, potrebno hodočastiti jer tim putem častimo Boga, Blaženu Djevicu Mariju i svece. Od davnih vremena se hodočastilo. U staro vrijeme svaki pobožni židov je bio dužan hodočastiti u Jeruzalem.Tako je ostalo i Novom Zavjetu. Vjernici su hodočastili u Rim, Svetu Zemlju, svetišta širom svijeta. Kršćani time ispunjavaju zavjet Bogu. Najčešće je hodočašće pokora grijeha. U srednjem vijeku postojale su usluge hodočašćenja, onih koji nisu bili u mogućnosti obaviti isto. Čitav naš život je hodočašće.Hodočasnik je čovjek putnik, a čovjek je putnik dok ne izdahne. Tako smo i mi danas dolazeći u ovu kapelu iz doline, pokraj postaja prolazili muku, trpljenje, bolest prošli pokraj grobova naših predaka što nas podseća da smo ništavi. Nužno je u hodu preporučivati se Bogu i svecima kako bismo mogli doći ka svome cilju – Bogu.
Zavjet Majci milosrđa nas upućuje nas zavjetovane ( u posvećenom životu ) i laike na svetost života.Jer kako je krasno ova kapela uređena , tako trebamo i moramo urediti i našu dušu.
Na kraju svete mise smo svi skupa zapjevali našu predivnu pjesmu “K Mariji mi miloj Majci Djevi, štovanjem potecimo …”
Poslije svete mise uslijedilo je razgledanje kapelice, vidikovca i fotografisanje na istom.
Druženje je nastavljeno u svečanoj sali mesne zajednice, uz kolačiće, kiflice i pjesmu.
U ime Karmelskog svjetovnog reda Sombor
s. Marijana od Kraljice Karmela, predsj. OCDS Sombor
Dodajte komentar