Dragi čitatelji! U ovom bih se tekstu osvrnula na snagu riječi – Božje i ljudske. Poznato nam je svima koliko riječ može biti djelotvorna – ljudska, a osobito Božja.
Snaga Riječi Božje – „Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna, oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca. Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno očima Onoga komu nam je dati račun“ (Heb 4, 12-13).
Svi smo, zasigurno, iskusili snagu Božje Riječi, Njenu djelotvornost. Isus nas je naučio molitvu Gospodnju – Oče naš. Kroz tu molitvu naučio nas je kako da od Oca tražimo ono što nam treba – Ištite i dat će vam se. Isus je govorio u prispodobama – na slikovite načine je ljudima svoga vremena i nama danas davao upute za život. No, nerijetko su Njegove Riječi, prispodobe bile ljudima, pa i apostolima nerazumljive. Govorio je – Tko ima uši, neka čuje! Nismo svi predodređeni, nemamo svi tu milost da razumijemo Riječ. Samo oni koji su otvorena srca mogu je čuti, razumjeti i prihvatiti. Isus nam govori i kroz zapovjedi. I na taj način nam daje upute za život. Kako živjeti na zemlji, šta poštivati, a od čega bježati da bismo jednoga dana mogli ući u Kraljevstvo Božje. Međutim, Isus nije uvijek mnogo govorio. Znao je da riječi mogu biti dvosmislene, da su riječi često dvosjekli mač. Prisjetimo se kako se pred Pilatom ponašao, kada je trebao da se brani, pred raspeće. Govorio je sažeto, svega nekoliko riječi, vrlo mudro i odmjereno. No, voleo je i propovjedati. Kada je želeo da ga svi vide i čuju penjao se na brda, gore i odande govorio. Govorio je i poučavao i u Hramovima, pružao nam riječi nade i ohrabrenja. Isus se od zla branio riječima. Prisetimo se kušnji u pustinji (Mt 4). Ozdravljao je, izgonio zlo, utišavao more – riječima. Apostol Ivan ga u svom Evanđelju naziva Riječ – „U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa“ (Iv 1, 1-3). Znamo da je Bog svijet stvorio uz pomoč riječi – Sve po njoj postade, Bog reče i bi tako. „I Riječ tijelom postade i nastani se među nama“ (Iv 1, 14) – Isus je sišao na zemlju da nam približi riječ Božju, otvori nam uši, usta i srce za Nju (da je čujemo, propovjedamo, prihvatimo i po njoj živimo). Riječ nam je kroz riječ dao upute za život.
Zapitajmo se sada koliko je jaka, snažna naša riječ, riječ ljudi?! Ištite i dat će vam se – molitvom, prošnjom možemo puno toga učiniti. Kao Isus pred Pilatom i mi moramo naučiti, znati ponekad i malo govoriti. Zatim propovjedati, približiti drugima Božju riječ. Pružiti ljudima oko sebe riječi nade i ohrabrenja. No, ne trebaju naše riječi uvijek biti blage. Isus nas poučava i da pokaramo braću kada pogriješe (Mt 18,15). To su naši dobronamjerni savjeti i upute za bližnje. Ljudi riječima mogu zasijati, ali i ugasiti svoj sjaj. Prisjetimo se Petrove ispovijesti prožete Duhom Svetim (Mt 16,13); proroka i apostola koji su navještali Božju riječ. Međutim, oni nisu uvijek nailazili na odobravanje. Ljudi ne vole da čuju riječi kritike, osude, savjete. Više volimo riječi oprosta, zahvalnosti. No, život čine i pohvale i kritike. Ne dozvolimo samo da se u naš život „uvuku“ riječi odricanja. Znamo kako je Petar zatajio Isusa, taj isti Petar koji ga je nazvao Sinom Božjim. I znamo koliko se loše osjećao nakon odreknuća. Ne dozvolimo da zatajimo, da se odreknemo Isusa i Njegove riječi. Hrabro propovjedajmo, molimo. Vjeroučitelji i svećenici su pored nas laika takođe dužni širiti Božju riječ, približavati je nama, a mi dalje širiti je ljudima u našoj blizini.
Piše: Jelena Pinter
Foto: route66club.wordpress.com
Dodajte komentar