Isus se nalazi na putu prema Jeruzalemu i želi preko svoja 72 učenika poslati poruku Evanđelja cijelom Izraelu. Za broj 72 je vladalo uvjerenje da ima toliko naroda na svijetu te bi taj broj odgovarao radnicima koje Isus šalje propovijedati svim narodima (usp. Lk 24,47). Kod Mojsija imamo sedamdeset starješina (Izl 24,1 i Br 11,16) koje je Mojsije izabrao da mu pomažu i za koje se kaže da je Jahve na njih prenio nešto od duha koji je bio na Mojsiju. Tu je i broj Jakovljevih potomaka u Egiptu, koji predstavljaju simbol cjeline Izraela (Izl 1,5; Pnz 10,22). Djelovanje sedamdesetorice je bilo prvenstveno usmjereno na »izgubljene ovce doma Izraelova« (Mt 10,6) i činjenicu da propovijedanje evanđelja po svem svijetu započinje od Jeruzalema (Lk 24,47). U tom simboličnom broju Luki je bilo najvažnije istaknuti upravo to da Isus nije slao samo dvanaestoricu, nego i ostale koji su ga slijedili. U konkretnoj primjeni na život Crkve to znači da evangelizatorsko poslanje ne spada samo na uski krug odabranih crkvenih službenika, nego je to zadaća svih kršćanâ. Pritom se naravno ne smije zaboraviti da se o poslanju druge sedamdesetdvojice ipak govori tek nakon poslanja dvanaestorice.
U misiju odlaze dva učenika – jedan propovijeda a drugi potkrjepljuje svojom nazočnošću i molitvom izgovorenu riječ. Isus ih šalje bez ikakvih sredstava, bez hrane i pića, samo s pouzdanjem u Boga. Njihov poziv isključuje sigurnost u imanje i bogatstvo. Ima se utisak da putnička oprema (kesa, torba i obuća), više predstavljaju zapreku za propovijedanje evanđelja, negoli što služe zadovoljenju osnovnih potreba. Potrebnije je učenicima da se brinu za to da ljudima prenesu Isusovu poruku i pripreme ih za njegov dolazak, a u svemu ostalom trebaju se osloniti na dobrotu i gostoljubivost onih kojima idu. Isusova riječ »Ta vrijedan je radnik plaće svoje« (10,7) se odnosi na pravo učenika da jedu i piju u kućama onih koji ih prime, čime potvrđuje kako se prava evangelizacija događa u stvarnom ambijentu ljudskog života kao što su kuća i radno mjesto. Oskudnost drugih sredstava, ili, bolje reći, izričita zabrana njihove upotrebe upućuje na to da su prvo i osnovno sredstvo evanđeoskog navještaja zapravo sami navjestitelji.
Naglasak na gostoprimstvu je vrlo bitan jer je upravo ono u ranoj Crkvi omogućilo brzo širenje Radosne vijesti. Poslanje jeste u znaku mira no ono ne trpi nikakve odgode niti odugovlačenja. Stvar je žurna: „Približilo se kraljevstvo Božje!“ S tim navještajem učenici u svaki grad dolaze (Lk 10,9) i iz njega odlaze (Lk 10,11). Te riječi posljednje su što, uz otresanje prašine s nogu, govore onima koji ih ne prime.Propovijedanje kraljevstva Božjeg nije govor o kakvoj sporednoj temi koja bi se ticala samo određenog kruga zainteresiranih, nego je riječ o takvoj stvari o kojoj ovisi život svakog čovjeka. Stoga će onima koji ne prihvate riječ Isusovih poslanika na koncu biti gore nego Sodomcima, kao poznatom primjeru neobraćenih grješnika u Starom zavjetu (usp. Post 19,24-48).
Šaljući učenike, Isus je svjestan da neće uvijek naići samo na gostoljubivost »Idite! Evo, šaljem vas kao janjce među vukove« (Lk 10,3) gdje se pojam janjci odnosi na Izrael, a vukovi na pogane, te bi se ovdje radilo o propovijedanju u poganskom svijetu. Kasnije kad su se sedamdesetdvojica vratila i izvijestila Isusa o svom uspješnom djelovanju, jasno je da je Isus one koje je poslao obdario potrebnom snagom kojom mogu nadvladati sve poteškoće. No, budući ih šalje kao janjce među vukove, treba primijetiti da je snaga janjeta, po primjeru samoga Isusa, zapravo snaga spremnosti na žrtvu. Naglasak u poslanju nije u vlasti koji imaju nad zlodusima, nego u onome što donose ljudima.
Pozdrav »Mir kući ovoj« se istovremeno odnosi i na sadržaj i način djelovanja. Poruka evanđelja ne može se prenijeti silom te je pozdrav mira zapravo jednak pozivu na obraćenje i promjenu života. Naime, svojim dolaskom u nečiju kuću Isusovi učenici zapravo remete ’mir’ i uhodani ritam svakodnevnice ukućana. Stoga se pozdrav mira ovdje ne odnosi na površni ’mir u kući’, nego na uspostavu iskrenog odnosa povjerenja kojim se jedino može prihvatiti riječ evanđeoskog navještaja.
Preuzeto od: Domagoj Runje (hrcak.srce.hr/file/107960); Fra Tomislav Pervan (medjugorje.hr)
Slika: ocarm.org
Uredio: prof.dr.med.Robert Semnic
Dodajte komentar