Vjera Meditacije Riječi su dvosjekli mač
Meditacije Vjera

Riječi su dvosjekli mač

„Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca. Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno očima Onoga komu nam je dati račun“ (Heb 4, 12-13).

Ovim odlomkom iz poslanice Hebrejima započela bih razmišljanje o riječima kao dvosjeklim mačevima. No, osim na Božju riječ koja može biti takva, osvrnula bih se i na nas ljude, jer i naše riječi mogu biti i jesu često – dvosjekli mač.

U poslanici Hebrejima piše da je Riječ Božja živa i djelotvorna. To svi mi svakodnevno primjećujemo. Živa je, prisutna je uvijek među nama, svaki dan na misi čitamo Božju riječ, molimo. Iz Nje izvlačimo pouke, savjete, upute za život. Djelotvorna je, jer po molitvama dobijamo uslišanja i uz pomoć nje uspjevamo naći pravi put. Oštra je, jer nam se ponekad neki savjeti i ne dopadaju. Ima stvari koje mislimo da ne možemo uraditi, koje su nam (čini nam se) preteške. Prodire duboko – da, zna nas „protresti“, „uvući“ se duboko u nas, usaditi nam se u srce, „ući“ nam u uši. Prosuđuje nakane i misli srca – jer pokažemo svoje pravo lice, svoju nutrinu uz njenu pomoć.

Isus je često govorio u prispodobama. One nisu svima bile jasne, ali nisu se ni svima dopadale. Često su Njegove riječi bile oštre, kritičke. Jer, često samo takav pristup, nastup ljude može trgnuti – od zla, grijeha, slabosti. Naučio nas je molitvu Oče naš koja je također dvosjekli mač. Budi volja Tvoja – a nerijetko se protivimo toj volji i radimo po svome, ne shvatajući da je Božji put pravi put; Otpusti nama duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim – molimo da nam se oproste grijesi, a mi često ne znamo opraštati. I među zapovjedima se krije mač sa dvije oštrice, kao i među blaženstvima. Isus nam govori da moramo biti siromašni duhom, ožalošćeni, krotki, gladni i žedni pravednosti, milosrdni, čistog srca, mirotvorci, progonjeni zbog pravednosti. No, zar nije u redu neke križeve nositi i biti krotak i ponizan, pravedan, milosrdan, čistog srca, mirotvorac da bismo jednog dana dospjeli u Kraljevstvo Božje?! Brojne pouke nam je Isus dao. I znao je mjeru – kada treba govoriti, a kada treba ušutjeti jer će ljudi tvoje riječi okrenuti protiv tebe. Pred Pilatom, prije raspeća, govorio je malo, kratko, sažeto, jer je znao da sve što kaže može biti upotrijebljeno protiv Njega.

Ugledajmo se na Isusa, u svemu. Kao i On propovjedajmo, širimo Njegovu riječ drugima. Kada molimo Oče naš pazimo na djelove koje sam maloprije navela – Budi volja Tvoja i Otpusti nama duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim. Čuvajmo Njegove zapovjedi i pouke koje nam je dao. I mi pazimo i pronađimo mjeru u svojim riječima. Često malo izgovorenih riječi više vrijede. Ne ustručavajmo se primati savjete, pohvale i kritike, ali i djeliti ih – „Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo“ (Mt 18,15). Vjeroučitelji i svećenici dužni su prenositi, širiti, tumačiti Božju Riječ drugima. Oni su nit između Boga i ljudi. I upamtimo – po Riječi, Isusu Kristu sve postade, On je dao ljudima život, svjetlo, moć da postanu djeca Božja.

Piše: Jelena Pinter

Photo: pixabay.com

Jelena Pinter

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.