Braćo i sestre, dragi prijatelji!
Danas, kada se Crkva spominje svetog Jakova apostola, u prvom čitanju, slušamo riječi apostola Pavla, da svaki puta kada u našem životu naiđemo na određene poteškoće, na probleme, nećemo pasti, nećemo biti oboreni, jer je naša snaga Krist Gospodin. Pa i onda kad su ti problemi preveliki, i onda kada nam ponestaje snage, i ti trenutci našega života pokazuju da cijeli naš život, jeste za Isusa, za njegovo svjedočanstvo. I vjerujem, kada svi o tome razmišljamo, donosimo odluke da ćemo zaista tako i živjeti, ali kad teški trenutci života dođu, posustajemo. Evo, dragi prijatelji, neka nas ova riječ apostola Pavla zaista ohrabri, da ne malakšemo na našem kršćanskom putu života, da i u teškim trenutcima prepoznamo Boga bilo u čovjeku bilo u okruženju u kojem se nalazimo, jer on se uvijek za nas brine, na iznenađujući način. I onda, i u trenutcima patnje, boli, razočaranja, svega onoga ljudskoga loše, možemo pronaći utjehu u Psalmu koji kaže: „Oni koji siju u suzama, žanju u pjesmi“. I to je zaista tako braćo i sestre. Svaki puta kada nam se neka situacija čini bezizlaznom, sa vjerom u našega Boga, sa jednim pouzdanjem u Gospodinovu prisutnost, možemo osjetiti da se Bog za nas brine i da nam daje velike darove, često puta i nezaslužene. To je poruka današnjega Psalma. U današnjem evanđelju, pronalazimo dio svakog čovjeka. Čast, poštovanje, hvala pred drugima, isticanje, oholost, često puta uzimanje pohvala za nešto što nismo mi zaslužni, takvo razmišljanje pojavljuje se u evanđelju. Zebedejovi sinovi, od kojih je stariji današnji svetac, sveti Jakov, iako nisu od Isusa tražili velike časti, nego umjesto njih njihova mati, vidimo, da i oni imaju pozitivan odgovor, da zapravo u svome srcu žele velike časti i pozicije iskazane od Gospodina. Braćo i sestre, tako lako možemo pasti u poteškoće da i mi budemo takvi. Da nam je važno da nas hvale, da budemo na važnim pozicijama u Crkvi, da budemo na pomoć svojim župnicima samo zbog ličnog interesa, a ne zbog služenja. Molimo dobroga Pastira da nam svima u tome pomogne. Isto tako, i mi svećenici možemo poprilično da se pronađemo u ovim poteškoćama. Ako naša služba postane pozicija gdje sami sebe doživljavamo kao velike dostojanstvenike, osobe koje nisu kadre raditi nego zapovijedati, koje nisu kadre služiti nego biti služenim, onda smo promašili svoj životni poziv, jer Isusova poruka za nas je nešto sasvim drugačije, nešto daleko od ovih zemaljskih razmišljanja. Braćo i sestre! Neka nas današnji blagdan potakne da zaista budemo služitelji Isusove poruke, da pomažemo jedni drugima iskreno u poniznosti, a onda će i Bog svojom providnošću i nama pomoći. Amen.
Piše: Siniša Tumbas Loketić
Photo:
Dodajte komentar