Draga djeco! Svaka je sveta misa nadahnuće i poticaj. Nadahnuće da marljivo učimo i poticaj na zajedništvo. U svetoj misi se pričešćujemo jednim kruhom. Isti kruh povezuje u jedno vjernike i svećenika. „Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha“. Vaši se roditelji pričešćuju i zato, da sve svoje dužnosti uzmognu dobro obaviti. Malo bi vrijedile njihove molitve kad oni ne bi bili vrijedni radnici. Malo bi im vrijedila i sveta misa, kad ne bi marljivo radili. Zato Isus kaže: »Što me zovete ‘Gospodine, Gospodine!’, a ne činite što zapovijedam? Isus kaže: „Otac moj sve do sada radi, pa i ja radim“ (Iv 5, 17). Draga djeco! Ja znam, da i vi puno radite. Treba učiti. Treba svaki dan rano ustati, treba naći vremena da pomognete svojim roditeljima. Nekada je vaša pomoć u tome, da čuvate malog brata ili sestru. A treba se i igrati, a treba i u glazbenu školu, treba na probe, tako ste puno zauzeti. A vaši roditelji vas moraju voditi u školu, na šport, u glazbenu školu. Tako puno, puno treba raditi.
Da budemo uspješni treba nam pomoć roditelja, učitelja, prijatelja. Ali treba nam i pomoć Božja. Bog nam je dao zdravlje, dao nam je i sposobnosti, da dobro učimo. Kako da zahvalimo Bogu za sve te naše darove? Tako pita i biblijski pjesnik David: „Što da uzvratim Gospodinu za sve što mi je učinio? Uzet ću čašu spasenja i zazvati ime Gospodnje. Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne, zazvat ću ime Gospodnje“. Draga djeco! U nedjelju sam uživao na Smotri dječjih pjevača i zborova. Kako lijepo svirate! Kako lijepo pjevate! Divni ste kad nastupate. Vidio sam među vama djecu iz Đurđina, iz Tavankuta… Koliko ste putovali, koliko ste puta probali! Mi odrasli s pravom možemo biti ponosni na takve djevojčice i dječake. I ja ću pitati: Što da uzvratim Gospodinu za sve što mi je učinio? Uzet ću čašu spasenja i zazvati ime Gospodnje. Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne, zazvat ću ime Gospodnje“. Zahvaljujemo Bogu za vašu darovitost, za vaše talente i za vaše uspjehe u školi. Hvala vašim roditeljima i učiteljima, što toliko rade s vama. Vi ste i njihov ponos.
Draga djeco! Vaši su roditelji ono Isusovo dobro stablo. Kaže Isus da »Nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom“. Mnogi od vas žele imati svoju obitelj! Kakva će biti tvoja obitelj ako ti sada ne učiš, ako sada nisi dobar đak? Isplati se biti najbolji đak! »Nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom. Ako sada budeš dobar đak, bit ćeš kao stablo koje će donositi dobre plodove. Kako ćeš pomoći svojoj djeci, ako sada ne učiš? Isus kaže: »Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo.
Isusov prijatelj ima srce puno dobrote i ljepote: Ta iz obilja srca usta mu govore.« Siguran sam, da ste vi Isusovi prijatelji. Siguran sam, da vi nećete psovati, i nećete govoriti ružne riječi. Jedne noći probudili me mladići i djevojke – srednjoškolci. Oni su ulicu napunili grajom. Najglasnija je bila jedna djevojka. Na sav glas izgovarala najodvratnije prostote i psovala je. Je li moguće, da joj je srce puno prostote i psovke? Čim zine, ružno govori i psuje. Kakvo blago ona krije u svome srcu? Kako će, jednog dana, govoriti njezina djeca? Kakva će ona biti mama? »Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo“. Srednjoškolci, na vas su vaši roditelji ponosni. Lijepo govorite. A ružna riječ neka se nikada ne čuje iz vaših usta. Neka nam Isusova Mati pomogne, da svi budemo ljudi lijepe riječi. I da budemo ljudi dobra i blaga srca. Lakše ćemo učiti, bit ćemo bolji radnici i voljet će nas ljudi.
Amen.
Photo: www.subotica.info
Dodajte komentar