Iako je u prispodobi iz Lukinog evanđelja (Lk 15,11–32) akcenat stavljen na “čuvenog” rasipnog sina, mene je uvijek jednako zanimao odnos i postupak očev prema starijem sinu. Važno je napomenuti da je kod podjele imanja koju je mlađi sin inicirao, otac dodjelio imanje obojici. Dakle nije samo mlađi brat dobio svoj dio – nijedan od njih nije bio uskraćen. Kao što je izašao mlađem sinu u susret ”dok je još bio daleko”, otac također izlazi u susret i starijemu sinu, kad ovaj bijesan, nije htio po povraktu s polja ući u kuću. Otac mu prvi upućuje svoju riječ koja je prema opisu i poticaj i molba. On sluša starijeg sina koji mu tek sada progovara o svojim željama i svom stavu. Sluša kako je sama sebe definirao kao slugu i izvršitelja zapovijedi. Želio se proveseliti s prijateljima. No nije nikada izrekao svoja očekivanja već je u sebi pohranjivao bijes i frustriranost te su upravo sada ti negativni osjećaji izašli van. Otac čuje kako ni stariji sin nije primijetio da je od Oca dobio svoj dio imanja. On nasljedstvo ne prihvaća kao svoje uključujući i odgovornost za to imanje. Očekivao je jare od oca a ne uzima od svoga? Optužuje brata da je očevo imanje rasuo no brat je potrošio svoj dio a ne očev. Optužuje ga da je to učinio sa bludnicama iako u opisu nema podataka da se tako nešto i dogodilo (spominje se samo raskalašnost). Na kraju svog ljutitog izričaja, on čak i ne prihvaća brata jer veli: „ovaj sin tvoj“. Otac daje odgovor s objašnjenjem i pri tome ga oslovljava izrazom od milja: „sinko“. Očev odgovor koji se tiče starijeg sina je dvostruk. Prvo, stariji sin je cijelo vrijeme s ocem – i on je gospodar, ne treba mu tek staviti obuću na noge, nije on sluga kako je sama sebe definirao. Drugo, sve očevo jest njegovo, ne samo onaj jedan dio koji mu je dodijeljen i sa svime može odgovorno raspolagati. Odgovor koji se tiče mlađeg sina donosi bitan ispravak. Nije on tek neki sin očev, nego je brat, „tvoj brat“. Sve moje tvoje je. Moj sin, tvoj je brat. U razgovoru koji se zbio izvan kuće probijen je led, koji je možda dugo vremena vladao. Nema mijesta bijesu , nego veselju i radosti – taj povod je dostatan da i stariji brat poželi ući u kuću očevu.
U cijeloj zgodi i braća su, dakako, međusobno učitelji odgovornosti. Mlađi od starijeg može naučiti vjerno služenje, stariji od mlađega izricanje želja i nacrt vlastitog životnog puta ali i uvid u posljedice neodgovorne samostalnosti.
Preuzeto i obrađeno sa: amdg.ffdi.hr , autor doc. dr. Niko Bilić SJ
Dodajte komentar