Relikvije su vlasništvo cele Crkve i upravo tako čine crkvu univerzalnom. U srednjem veku relikvije su igrale veliku ulogu jer pisana reči nije bila dostupna svima te su one bile predmetni dokazi vjere svetilh ljudi koji su bili članovi crkve kao i mi, i time su učvršćivali nadu vjernika.
Posjeta relikvija svete Terezije od djeteta i i njenih roditelja Isusa skandinavskim zemljama je započela 28.8 2018 u katedrali svetog Erika u Stockholmu a zatim u crkvama u Jönköping-u, Glumslöv-u, Göteborg-u, Valdsteni. Put je nastavljen u Norveškoj (6.10) u crkvama u Jessheim-u, Oslu, Stavangeru, Bergenu, Hönefoss-u i Trondheimu, (Švedskoj 15.10) – Umeå, Luleå, Lannavaari, (Norveškoj 19.10)- Narvik, Tromsö, Hammerfest, Nordkap, (Finskoj 25.10)-Oulu, Turku, Helsinki, karmel Espoo, (Švedskoj 30.10) – Södertälje, Uppsala, (Island 01.11)- karmel Reykjavik, (Danskoj 05.11)- Aalborg, Aarhus, Odense, karmel Hilleröd, Vedbaek, Köpenhamn, (Farska ostrva 19.11)-Torshavn, (Island 20.11)-Akureyri, Reykjavik, karmel Hafnafjördur, Landakot, Höfn, Reydarfjördur, Seydisfjördur te Farska ostrva 29.11.
Ukupno je 39 crkvi imalo priliku susresti se sa relikvijama. Relikvije su u Uppsalu stigle dan prije blagdana Svih svetih. Zajednica se duže vrijeme pripremala za dolazak milih gostiju. Igrom slučaja sam došao u crkvu nešto ranije ne bi li napravio nekoliko snimaka samog ulaska relikvija. S velikom radošću sam prihvatio nenadani poziv da pomognem prilikom nošenja relikvija koje su se nalazile u skladno ukrašenoj drvenoj maketi crkve (duljine oko 1 metra) koja se nalazila ispod staklenog zvona. Cijelokupna relikvija je težila sigurno preko 100kg te ju je trebalo nositi 7-8 muškaraca. Na oltaru je bila postavljena slika male Terezije od Isusa koju do tada nisam imao prilike vidjeti a kod koje je umjetnik spretno uspio uhvatiti onaj mili pogled svetice (ponizne osobe koja se želi svidjeti Isusu…).
Jedna dimenzija organizacije ovakvog „hodočasničkog puta“ je da se sa dostojnim poštovanjem i odanošću vjernici sretnu sa relikvijama i time omoguće djelovanje milosti, utješe svoje patnje i učvrste nadu. Time se slavi Božje djelo u osobama koje su se potpuno posvetile njegovoj službi. S druge strane vjernici su u prilici da se podsjete života male Tereze i njenih roditelja, njihovih životnih puteva koji su omogućili duhovnu preobrazbu ka svetosti. Sveta Tereza je rekla:“Moja misija da učinim da Bog bude voljen će početi nakon moje smrti. Ja ću provoditi vrijeme u nebu čineći dobro na zemlji“.
Za razliku od svetaca koji su svojim djelima i mučeničkom smrću svjedočili za Boga, crkvu i vjeru, mala Tereza nam pokazuje tiho djelovanje u krajnjem povjerenju i poniznosti, malim koracima, na malom putu. Njen „relativno kratak“ ovozemaljski život i devet godina provedenih u samostanu pokazuju da je svetost Božje djelo i da vrijeme ne može biti ograničenje kad duša prati Gospodina i silno ga želi razveseliti kako se to svesrdno trudila sveta Tereza od djeteta Isusa.
„O, Isuse, moja Ljubavi! Napokon sam našla svoje zvanje! Moje zvanje je ljubav! Da, našla sam svoje mjesto u Crkvi i to si mi mjesto dao ti, o, moj Bože!
U srcu Crkve, svoje majke, bit ću ljubav. Ne želim ništa drugo nego da ljubim, da ljubim dok ne umrijem od ljubavi. Od ekstaze više volim monotoniju žrtve, jer Krist je moja ljubav, on je cio moj život!“
Pripremio: Robert Semnic, prof. dr. sc. med.
Dodajte komentar