Molitve Molitve svecima Pobožnost sv. Petru
Molitve svecima

Pobožnost sv. Petru

Sveti i dobrostivi Petre,
vjerni pastiru Božjega stada,
apostolski prvaku, prvi među prvacima,
koji svezuješ i odrješuješ ono što želiš,
koji ozdravljaš i podižeš onoga koga želiš,
koji daješ kraljevstvo nebesko onomu komu želiš;
veliki Petre, velik si
jer si primio tolike darove
i jer si uzdignut na toliko dostojanstvo:
a gle mene, najbjednijega i najgorega čovječuljka,
koji je obavijen mnogim i teškim jadima i mukama,
ja u svojoj bijedi trebam pomoć tvoje dobrostive moći.
No, moja usta nemaju riječi
kojima bih izrekao kolika je moja potreba,
niti je moje srce tako  pobožno
da iz svojega dubokog bezdana
dospijem do tvoje velike uzvišenosti.

Stoga iznova pokušavam
protresti i sapeti svoj tupi duh
koji luta ispraznim stvarima.
Svim se svojim silama trudim,
ali nikako ne uspijevam pobjeći
od tama svoje tuposti koje su me obuzele
zbog prljavština mojih grijeha,
niti mogu dugo izdržati u toj svojoj dobroj nakani.
Jao meni najbjednijemu na svijetu!
To je upravo tako,
i nije varka, nego je baš tako.
Tko li će onda pomoći bijedniku,
koji uopće nije u stanju ni izreći svoju nevolju,
a ni pokazati bol svoje duše?

O veliki Petre,
ako se vrisak moje nevolje
ne uzdigne k tebi,
neka se barem pogled tvoje samilosti
spusti k meni.
neka tvoj pogled probije moju tvrdoću,
rasprši moje tmine.
Svrni svoj pogled na moj jad.
Dobri pastiru, pogledaj
ovu ovcu tebi povjerenoga stada,
smiluj se milostivo radniku i molitelju
ne onoliko koliko zahtijevaju,
nego onoliko koliko dopuštaju
njegove zloće.

Evo pred svojim vjernim pastirom,
pred licem Gospodara pastira i ovce
leži i uzdiše bolesna ovca.
Izgubljena je bila, ali se vratila
i moli za oprost svojih pogrješaka i neposlušnosti.
Dragom pastiru liječniku
pokazuje ugrize vukova i duboke rane
koje je lutajući zadobila,
i gnoj koji se skupio zbog dugotrajne nebrige.
Ona moli da joj se smiluje dok još diše,
i to traži pred milosrdnim pastirom
više razotkrivajući svoju bijedu
negoli žarko moleći.

Petre, dobri pastiru,
ne budi grub s ovcom koja te moli,
ne odvraćaj svoje milosrdne oči.
Molim te, pogledaj i ne odbacuj skrušenu grješnicu,
ne oklijevaj i usliši moliteljicu.
Odvratni su joj već dobri pašnjaci,
i sva je malaksala svojim silama.
Prepustila se nezdravom životu
i muči se zbog bolesti kojima se zarazila.
Čirevi puni gnoja, otvorene rane i
smrad raspadanja
brzo je guraju u smrt.
Vukovi su već kušali njezinu krv,
skrivaju se i čekaju da je uhvate u zamci.
Njezin neprijatelj „kao ričući lav obilazi” tražeći da je „proždre”.

Vjerni pastiru, upravi svoje oči prema njoj
i priznaj da ti se povjerila.
Ako je već i griješila,
ipak nije nijekala Gospodina i pastira.
Prouči njezino lice
i vidi znak Gospodina svojega i njezina.
Ako zbog tolike ružnoće ne prepoznaješ
lice oprano i obijeljeno Kristovim zdencem,
prepoznaj barem glas ispovijesti njezine vjere u Kristovu imenu.
On je i tebe triput pitao ljubiš li ga i
tebi, koji si triput ispovjedio svoju vjeru, rekao je: „Pasi ovce moje.”
Zasigurno ljubi ovcu onaj koji,
prije negoli je povjeri pastiru,
provjerava njegovu ljubav.
Ti si ispovjedio da ga ljubiš,
a ona ispovijeda da je njegova ovca.
Ako si njegov pastir, zašto li onda prezireš ovcu?

Petre, pastiru Kristov,
skupi Kristovu ovcu.
Tvoj Gospodin stavio ju je na svoja ramena, nakon što je tražio i našao.
Ne odbaci je sada kad ti se vraća i moli te.
Gospodin ju je otkupio svojom krvlju
prije negoli je bila rođena.
Njegov si pastir i ne smatraj je ništavnom
sada kad je ponovno rođena i kad ti je predana u ljubavi.
Ah, koliko li dugo ona još ne će osjećati
da je prihvaćena, zbrinuta i okrijepljena?

O sveti Petre,
Ako te ne pokreće ime pastira i ovce,
neka te pokrene ime apostola, apostolskoga prvaka
i ime kršćanske duše.
Uistinu duša ponovno rođena Kristovim krstom ovca je koju ti prinosim.
One ozljede, koje sam spominjao, gnoj i rane nisu u tijelu ovce,
nego su u razumnom duhu.
Ona glad i malaksalost, one muke ne nalaze se u utrobi ovce,
nego u ljudskomu duhu.
Oni vukovi i lavovi nisu
četveronošci, nego demoni.
Sva su ta zla nedostatak krjeposti
i nagomilani grijesi.
Budući da još uvijek ne osjećam da sam uslišan, a nevolje me i dalje pritišću,
uvijek ću iznova ponavljati svoju pripovijest
i povećavati svoje molitve.
Donosim pred vratarom kraljevstva nebeskoga i pred prvakom apostolskim
svoju vjernu dušu, bijednu i podvrgnutu kraljevstvu grijeha,
a koja žudi za kraljevstvom nebeskim
i zato zaziva Petra, vratara kraljevstva nebeskoga i prvaka apostolskoga.

Evo, milosrdni Petre,
pred tobom razastirem svoju dušu.
Izdale su je snage krjeposti,
vezana je lancima poroka,
pritišće je teret grijeha,
sva zaudara smradom prijestupa,
izmrcvarena je ranama demona
i sagnjila zaudara gnojem zlodjela.
Ti vidiš bolje od mene da je ovim i drugim zlima moja duša zasuta, pritiješnjena, obuhvaćena i ovijena,
a također uviđaš kako je lišena olakšanja sviju dobara.

Evo bijedne duše i milosrdnoga apostola Petra pred milosrdnim Bogom
koji je iskazao milosrđe apostolu Petru
te mu je zapovjedio i dao vlast da iskazuje milosrđe.
Evo bijede, evo milosrđa:
milosrđe Božje i Petra, njegova apostola,
a bijeda duše koja ispovijeda Boga i
zaziva njega i Petra.
Tako bijeda već duže pritišće dušu
koja svoj pogled upravlja prema Bogu i Petru
te se ona pita hoće li vidjeti milosrđe Boga i Petra.

O Bože, i ti prvi među apostolima,
kakva li je neljudskost moje bijede
ako je neizmjernost vašega milosrđa bespomoćna protiv nje?
A što ako može, a ne želi:
kakva li je to onda veličina mojih krivnji
da nadilazi bogatstvo vašega milosrđa?
Zar možda zbog toga što ne ispovijedam sve ono što sam sagriješio?
No, ja ispovijedam da je istinito sve ono što znate o mojim grijesima.
Ili, možda zbog toga što ne vršim pokoru
te ne činim zadovoljštinu, nadoknađujući zlo dobrim?
Ali ja priznajem sve to
i to je upravo bijeda koja me muči.
Hoće li me onda još više gušiti bijeda,
i biti još sporije vaše milosrđe?
O, ta se riječ ne može čuti
kod onoga koji je milosrdan spram onoga koji moli!

No, shvaćam, pravedni Bože,
shvaćam što ćeš odgovoriti mojoj duši.
Zaslužujem patnju, jer sam slobodno sagriješio,
i nisam dostojan da budem uslišan, jer sam bio neposlušan.
Ah, kakve li gorčine očaja!
Priznajem, uistinu,
priznajem da je to pravorijek pravednosti, a ne milosrđa.
No, tko li je pozivao pravednost u moju obranu?
Ja sam govorio o milosrđu, a ne o pravednosti.
Jadna moja duša u svojoj nevolji
prosi kruh milosrđa od tebe, Bože:
zar ćeš kamenom pravednosti lomiti njezine kosti?
Tvoje milosrđe, Bože milosrdni,
Po zaslugama i zagovoru blaženoga Petra,
tvojega predragog apostola,
neka joj što prije dođe i oslobodi je,
otpuštajući joj njezine grijehe.

Sveti Petre, prvače apostola,
zbog milosrđa koje ti je iskazano
i vlasti koja ti je dana:
razriješi njezine okove,
iscijeli njezine rane.
Oslobodi je od bijede kraljevstva grijeha
i uvedi je u blaženstvo kraljevstva nebeskoga,
da se s tobom raduje,
zahvaljuje
i hvali Boga u vijeke vjekova. Amen.

Pomolimo se. O sv. Apostole jer si ti kamen na kojem je svemogući Bog dao sagraditi svoju Crkvu; isprosi mi molim te živu vjeru, čvrstu nadu i goruću ljubav; putpuno otuđenje od mene sama , prezir svijeta, strpljenje u nevoljama, poniznost u blagostanju, sjećanje u molitvama, čistoću srca, pravu nakanu u svim mojim djelima, marljivost u ispunjavanju mojih svakodnevnih zadaća, postojanost u razlučivanju, predanju volji Božjoj i postojanost u milosrđu Božjem čak i u smrti, tako da pomoću tvog zauzimanja i tvojim velikim postignućima, ja budem vrijedan doći pred vođu i vječnoga pastira duša Isusa Krista koji s Ocem i Duhom Svetim živi i kraljuje u vijeke. Amen.

Foto: italytravelsguide.com

Svjetlo Vjere

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.