Karmel o. Vjenceslav Mihetec I po njoj su tako spoznali štalicu
Karmel o. Vjenceslav Mihetec

I po njoj su tako spoznali štalicu

Htio bih vas, dragi čitatelji, podsjetiti da su ovi dani od Božića do Sveta Tri Kralja u Zagrebu i okolici, a nadam se i diljem svijeta, obilježeni čestitanjem. Svetopisamski ulomci koje čitamo u liturgiji ovih dana puni su pokreta. Svi nekud idu, žure, nešto nose, čeznutljivo gledaju naprijed. Često se ponavlja pripjev: “Svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega!” Zvjezdano nebo pokazuje zemaljskim putnicima pravce kretanja. No ta svijetla nebesa čine čudesa. Pojavljuje se posebna zvijezda. Nju vide Tri Kralja tražitelja i “po njoj su tako spoznali lako štalicu“.

To čestitarenje je imalo svoje znakove. U središtu pozornosti su Zvezdari. Znak je zvijezda. Nju nose, nekad davno, tri muža; kasnije, ponegdje još i danas, djeca. Trojica njih. Zvijezda je složena na starom rešetu. Ono je s jedne strane presvučeno tankim platnom ili papirom. Na njega je pričvršćena slika jaslica. S nutarnje strane pričvršćuje se svijeća. Važan je i držak na kojem se sve to skupa nosi i može se podići iznad glava zvezdara-čestitara. Zvezdari bi se upućivali u predvečerje. Išli bi od kuće do kuće. Na osvijetljen prozor kuće prislonili bi svoju plamteću zvijezdu i na znak zvončića, kojega je nosio zvezdar-zvonar, otpočinjala bi pjesma. Božićna himna “Narodi nam se Kralj nebeski!” a potom “Oj sveti Tri Kralji, oj blažen vaš dan, kad s neba na zemlju bil Isus poslan.” Zadnja kitica  te pjesme davala je domaćinu na znanje da je čestitanje završeno i da Zvezdari čekaju dar. “Ovoj pesmici je konec i kraj, podajte nam dare da idemo v kraj“. Tada bi se otvorio prozor i domaćin bi zvezdaru blagajniku dao novčani darak.

Evo dražesne slike običaja koji je manje-više postao prošlost. Znakovi čestitarenja su zvijezda, zvončić, dar i sami čestitari.

Na prvom mjestu je čovjek. On je čestitar – zajedničar radosti koja se čuje, koja po zraku zvoni. Tu radost čovjek ne dijeli samo s ukućanima, već svi “lete s pjesmom radosnom” jedni drugima ususret da bi zajedno uživali, kako kaže pjesma: “O čovječe, to promisli što učini Otac Višnji. Sinak njegov, Dijete milo, za sve nas se porodilo!” A onda se svi pitaju opet stihom stare pjesme: “Kaj je semu tomu zrok?” Tu se javlja drugi važan znak. Zvijezda. Plamteća. “Kraljima zvijezda u Betlem kaže stazicu.” Zvijezda večernjica, zvijezde noći, zvijezda danica kažiputi starih. Tko ih je poznavao, lako je stizao cilju. U tmine svijeta sišle je zvijezda od iskona, zasjala je na nebu Mudraca. Njezin sjaj nije odgovarao sjaju jeruzalemskih dvora, već sjaju srca i očiju djeteta u štali u Jaslama.

O sretna zvezdica, kaj svetlila vam, kad Sinka Devica rodila je nam.” Onda nezaobilazni zvončići. Srebrni njegov glas najavljuje početak nečeg važnog, nastaje tajac, a onda pukne pjesma. Široka, starinska. Ne smijemo zaboraviti niti dar. Darek. Najveći je dar da čovjek dođe k čovjeku. U susretu se rađa ljubav, jer Ljubav Božja prevelika primi pravu put čovjeka. Kad smo se vraćali s čestitarenja, našega zvezdarenja, doma su nas pitali jesu li nas svi primili, a ne koliko smo dobili ili zaradili. Iako za djecu ni to nije beznačajno.

Danas me više zanima onaj prvi dio pitanja, jesu li nas svi primili. Za Isusa je rečeno: “K svojima dođe i njegovi ga ne primiše” .

Dragi ljudi, čestitarsko je vrijeme. Moguće još imate svojih koje niste primili ili onih kojima bi sunce zasjalo da im dođete. Očistite svjetiljku, zvijezdu srca i ona će vam pokazati stazicu po kojoj ćete doći u štalicu i naći jedni druge. Ljubav, Boga našega.

Izvor: HVALJEN ISUS I MARIJA; o. Vjenceslav Mihetec OCD; Karmelska izdanja; Zagreb

Foto: pixabay.com

Uredio: dr. med. Knezi Nikola

Karmelski svjetovni red

Naša dopisnica iz Karmelskog svjetovnog reda je s. Marijana od Kraljice Karmela OCDS (Karmela Malenić) priorica zajednice ovog reda u Somboru.
Svjetovni karmelski red niknuo je u sjeni karmelskih samostana, najprije u Somboru, zalaganjem sluge Božjega o. Gerarda Stantića. Svjetovni red u Somboru osnovan je dekretom Generalnog poglavara karmelićana u Rimu 8. kolovoza 1913. godine. Na blagdan Male Gospe sluga Božji o. Gerard Tomo Stantić primio je prve članove Svjetovnog reda i bio njihov dugogodišnji duhovni voditelj. Iste godine tiskana su na hrvatskom jeziku Pravila Svjetovnog reda. Somborski Svjetovni red ima svoje specifičnosti po tome što je višenacionalan; pripadaju mu članovi Hrvati, Mađari i Nijemci. Uz produbljivanje vlastitog duhovnog života, Svjetovni karmelski red u Somboru usmjerio je svoju djelatnost na karitativno polje. Somborskoj zajednici pripadali su članovi iz Subotice, Apatina, Bajmoka i drugih okolnih mjesta. Brojio je više od stotinjak članova.
Nakon što su karmelićani 1959. došli u Hrvatsku, o. Ante Stantić bio je promicatelj Svjetovnog karmelskog reda u Zagrebu, u Remetama. U prvoj grupi bila su samo dva člana koja su pripadala Svjetovnom redu u Somboru. Tijekom 1966. g. broj članova se povećao, a Generalni je poglavar karmelićana u Rimu dekretom 1977. g. ustanovio Zajednicu Svjetovnog karmelskog reda u Remetama.
U Hrvatskoj karmelskoj provinciji sv. o. Josipa djeluju i dvije zajednice OCDS u osnutku. 12. ožujka 2010. o. Petar od Kraljice mira (Janjić), OCD započeo je rad sa kandidatima za Svjetovni red u Krku.
Provincijalni asistent Svjetovnog reda o. Vjenceslav od Majke Božje Remetske (Mihetec) i o. Branko od Čudotvorne Gospe Sinjske (Zebić), OCD 2011. g. u splitskom Karmelu započinju rad s osobama koje su zainteresirane za OCDS.

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.