Pitanje: što se događa kada svećenik napusti službu (zbog ženidbe ili nekog drugog razloga). Koje su sankcije za to? Pretpostavljam da se ne može crkveno vjenčati jer je vjenčan za Crkvu.
Odgovor: Zakonik kanonskoga prava o gubitku svećeničkoga staleža progovara u kanonima 290-293. Zakonik sa svim svojim kanonima pokušava održati red, disciplinu, učinkovito i autentično cjelokupno djelovanje Katoličke crkve. Tako su i pitanja vezana uz volju napuštanja kleričkoga staleža vrlo jasno definirana.
Sveto ređenje, jednom valjano primljeno, nikad ne može postati nevaljano. Dakle, ako je netko zaređen za svećenika, zadovoljivši prije toga sve uvjete (kanon 1025), njegovo ređenje ne može postati nevaljano, jer sveto je ređenje sakrament, i kao takav ostavlja neizbrisiv biljeg.
Ali klerik ipak gubi klerički stalež. Svaki svećenik pripada kleru, kleričkome staležu sa svojim pravima i obvezama koje stalež podrazumijeva. Primjerice, služenje sv. Mise, ispovijedanje, propovijedanje…
No, gubitak kleričkoga staleža, sa sobom ne nosi oprost od celibata. Oprost od celibata može dati jedino rimski prvosvećenik – Papa.
Svećenik ne može tek tako „dati otkaz“, potrebna je procedura da se vidi o čemu je zapravo riječ. Može se raditi o nekome trenutnome duhovnome stanju, pa će mu crkva kroz svu ljubav pomoći i dati mu duhovni lijek koji će ga obnoviti i preporoditi. Pitanje može biti i psihičko stanje svećenika itd. Dakle, crkva voli svoje svećenike i trudi se brinuti za njih kao Krist za svoje učenike što se vidi u ”Dekretu o odgoju i obrazovanju svećenika” (Presbiterorum ordinis. Isto tako u Zakoniku kanonskoga prava i Katekizmu katoličke crkve detaljno se razrađuju pitanja ređenja, služenja, djelovanaja svećenika te duhovna i materijalna briga za njih.
Treba naglasiti da Katolička crkva nikoga ne može „zarobiti“. Postoje rješenja, ali se treba ispoštovati Zakonik. Navest ću kanone:
Kan. 290 – Sveto ređenje, jednom valjano primljeno, nikad ne može postati nevaljano. Klerik ipak gubi klerički stalež:
1. sudskom presudom ili upravnom odlukom kojom se proglasi nevaljanost svetog ređenja;
2. zakonito izrečenom kaznom otpuštanja;
3. otpisom Apostolske Stolice; taj pak otpis Apostolska Stolica daje đakonima samo zbog važnih razloga, a prezbiterima zbog veoma važnih razloga.
Kan. 291 – Osim slučajeva o kojima se govori u kan. 290, br. 1, gubitak kleričkog staleža sa sobom ne nosi oprost od obveze celibata, koji daje samo rimski prvosvećenik.
Kan. 292 – Klerik koji prema pravnoj odredbi izgubi klerički stalež gubi time prava vlastita kleričkom staležu i više ga ne vežu nikakve obveze kleričkog staleža, uz obdržavanje propisa kan. 291; zabranjuje mu se vršenje vlasti reda, uz poštovanje propisa kan. 976; samim tim lišen je svih služba, zadaća i bilo koje povjerene vlasti.
Kan. 293 – Klerik koji izgubi klerički stalež ne može se ponovno upisati među klerike, osim po otpisu Apostolske Stolice.
Izvor: studentski pastoral.com (http://studentski-pastoral.
Slika: pixabay
Dodajte komentar