Sveti je Otac nakon marijanske molitve Anđeo Gospodnji uputio apel za mir u Ukrajini, a u nagovoru prije molitve govorio je o današnjem misnom evanđelju.
Danas se završava čitanje šestoga poglavlja Ivanova evanđelja, s govorom o „Kruhu života“, koji je Isus izrekao nakon čuda umnažanja kruhova i riba. Na kraju toga govora, nestalo je prijašnjega oduševljenja, jer je Isus rekao da je on kruh sišao s neba, te da će svoje tijelo dati za jelo a svoju krv kao piće, misleći na žrtvu svojega života. Te su riječi izazvale razočaranje u narodu, jer ih je smatrao nedostojnima Mesije, jer nisu „pobjedonosne“ – ustvrdio je Sveti Otac dodajući:
Neki su Isusa smatrali kao Mesiju koji je imao govoriti i djelovati tako da njegovo poslanje bude uspješno, odmah! Grdno su se varali glede shvaćanja Mesijeva poslanja! Ni učenici ne uspijevaju shvatiti Učiteljev uznemirujući govor; današnje evanđelje opisuje njihovu nelagodnost: Tvrd je ovo govor – mrmljali su – Tko ga može slušati? (Iv 6,60) – podsjetio je papa Franjo.
Oni su zapravo ispravno shvatili Isusov govor. Toliko su ga dobro shvatili da ga nisu željeli slušati, jer je izazvao krizu njihova mentaliteta. Isusove nas riječ uvijek stavljaju u krizu pred svjetovnim duhom, svjetovnošću. Ali Isus daje ključ za nadilaženje te teškoće, a taj se ključ sastoji od tri elementa. Prvo, njegovo božansko podrijetlo: On je sišao s neba i uzići će gdje je prije bio (r. 62), veli evanđelje.
Drugo, njegove se riječi mogu shvatiti jedno uz pomoć Duha Svetoga, koji daje život. Duh Sveti omogućuje dobro shvatiti Isusa (usp. r. 63). Treće, pomanjkanje je vjere pravi uzrok nerazumijevanja Isusovih riječi. „Ali ima među vama nekih koji ne vjeruju“ (r. 64), veli Isus. „Tada se mnogi njegovi učenici povukoše i nisu više išli za njim“ (r. 66). Unatoč tim odustajanjima, Isus ne popušta niti ublažuje svoje riječi, dapače primorava na odabir: ili ostati s njim ili ga napustiti; stoga učenicima veli: Zar ćete i vi otići?“ – istaknuo je Sveti Otac.
Tada nastupa Petar, ispovijeda svoju vjeru i u ime drugih apostola: Gospodine, komu ćemo otići? Ti imaš riječi vječnoga života (r. 68). Petar ne veli „kamo ćemo ići?“, nego „komu ćemo ići“. U konačnici problem nije u napuštanju započetoga djela, nego u tome ‘kome ići’. Iz toga Petrova upita shvaćamo da je vjernost Bogu u vjernosti jednoj osobi, s kojom se veže kako bi se zajedno išlo istim putom. A ta osoba je Isus – objasnio je papa Franjo
Trebamo Isusa, da budemo s njim, da se hranimo njegovim tijelom i njegovim riječima vječnoga života. Vjerovati u Isusa znači učiniti ga središtem, smislom našega života. Krist nije neki sporedni čimbenik: on je „živi kruh“, nužna hrana. S njim se vezati, u istinski odnos vjere i ljubavi, ne znači biti okovani, nego posvema slobodni, uvijek u hodu – ustvrdio je Sveti Otac dodajući:
Svatko se od nas može sada pitati: Tko je Isus za mene? Je li on neko ime, neka ideja, neki povijesni uglednik? Ili je uistinu Osoba koja me ljubi, koja je svoj život dala za mene i koja hodi sa mnom? Tko je Isus za tebe? Jesi li s Isusom? Nastojiš li upoznati njegovu riječ? Čitaš li svaki dan evanđelje, jedan odlomak evanđelja kako bi upoznao Isusa? Nosiš li knjižicu evanđelje u džepu, torbi, kako bi ju mogao posvuda čitati? Jer što ga više upoznajemo snažnija je želja da s njim budemo– istaknuo je Papa.
Sada ću vas uljudno zamoliti da malo utihnemo i neka svatko u tišini, u svom srcu, upita: Tko je Isus za mene? Neka svatko odgovori u tišini, u svom srcu. Tko je Isus za mene? Neka nam Djevica Marija pomogne da uvijek idemo Isusu kako bismo iskusili slobodu koju nam Isus daje i omogućuje da od svjetovnih naslaga i od strahova očistimo svoje odabire – zaključio je Sveti Otac te pozdravio hodočasnike i poželio ugodnu nedjelju i objed.
Uredio: Siniša Tumbas Loketić
Preuzeto: hr.radiovaticana.va
Dodajte komentar