Ove riječi svetoga Pavla imaju snažan odjek. Na kratak i koncizan način uvode nas u Božji plan za nas: da živimo kao djeca. Čitava povijest spasenja svoj odjek nalazi ovdje: Onaj koji nije bio podložan zakonu odluči, po ljubavi, izgubiti svaki privilegij i ući preko neočekivanog mjesta te nas osloboditi, nas podložnike zakona. Novost je u tome što je to odlučio učiniti u malenosti i krhkosti novorođenčeta; odlučio je približiti nam se osobno i u svom tijelu prigrliti naše; svojom slabošću prigrliti našu slabost; svojom malenošću pokriti našu. U Kristu se Bog nije ‘maskirao’ u čovjeka, nego je postao čovjekom i u svemu je s nama dijelio našu uvjetovanost. Daleko od toga da ostane zatvoren u stanju ideje ili apstrakcije, htio je biti blizu svima onima koji se osjećaju izgubljenima, umrtvljenima, izranjenima, obeshrabrenima, neutješenima i uplašenima. Blizu je svima koji u svom tijelu nose težinu udaljenosti (od Boga) i usamljenosti, kako grijeh, muka, povreda, neutješnost i isključenost, ne bi imali posljednju riječ u životu njegove djece.
Jaslice su poziv da ovu božansku logiku usvojimo. Logika koja se ne vrti oko privilegija, odobrenja; oko favoriziranja. Riječ je o logici susreta, blizine i bliskosti. Jaslice nas pozivaju da napustimo ‘logiku izuzetnosti’ prema sebi, a isključivanja drugih. Bog sâm dolazi raskinuti lance privilegija koji stalno stvaraju nove isključenosti, kako bi uveo milovanje sućuti koja rađa uključivanje, koja čini da svaka osoba zasja u svom dostojanstvu za koje je stvorena. Dijete u povojima pokazuje nam moć Boga koji nuka kao dar, kao ponudu, kao kvasac i prigodu za stvaranje kulture susreta.
Izvor: radiovatican.va
Foto: Vatican Radio – English Section
Dodajte komentar