U intervjuu za portugalski “Radio Renascenca”, od prije nekoliko dana za vrijeme posjeta portugalskih biskupa “ad limina”, Papa je govorio o dvije zabrinjavajuće stvari: o mladima i o katehezi. Rekao je da mlade treba podizati, a posebno pratiti “govoreći razborito i u pravo vrijeme, posebno je važno da kateheza ne bude samo teoretska”, izvijestio je Radio Vatikan.
“Kateheza je nauk za život, stoga se treba služiti s tri jezika: jezik glave, jezik srca i jezik ruku”, i to tako da mlada osoba “misli i zna što je vjera, ali da to istodobno osjeća i u svom srcu, a time i da se zauzme za konkretne i praktične stvari.” To znači, da je u mogućnosti združiti ta tri jezika:” misliti o onome što osjeća i radi; osjećati ono što misli i čini, činiti ono što osjeća i misli” – kazao je Papa.
Na pitanje o skoroj 100. obljetnici Gospina ukazanja u Fatimi; o pripremama za taj veliki događaj u smislu njegovih očekivanja, papa Franjo je rekao da bi htio biti tamo, dodajući kako Gospa često od nas traži da molimo; da se brinemo za obitelj i da držimo zapovijedi. Potom imamo postati jednostavnima kao što su to djeca; “Gospa, koja je Majka, pokazuje se djeci; uvijek traži jednostavne duše” – dodao je.
Govoreći zatim o fenomenu migracije koji je u tijeku i koji je zabrinuo Europu, Sveti Otac je kazao kako je riječ samo o vrhu ledenoga brijega. Ispod svega ovoga što gledamo postoji uzrok takva stanja: zao i nepravedan društveno-gospodarski sustav.
“Osoba treba biti u središtu društvenoga gospodarstva i politike”, jer je „prevladavajući gospodarski sustav osobu danas istisnuo iz središta, a na mjesto nje doveo novac, idol mode”. Zbog toga “treba ići na uzroke. Tamo odakle dolazi uzrok gladi, tražiti izvore zaposlenja, investirati. Odakle dolaze uzroci rata, tražiti mir i za nj se zauzimati. Svijet je danas u ratu protiv sebe sama” – kazao je Rimski biskup.
Papa posebno insistira na prihvaćanja osoba “kakvima jesu”, podsjećajući da je on sam sin iseljenika u Argentinu, u naciju koja nije potpala pod ksenofobiju, utoliko je znao prihvatiti sve useljenike iz europskih zemalja – i ne samo iz njih.
U pogledu svog apela tijekom Angelusa, 6. rujna, u kojem je zatražio od župa cijele Europe da prihvate po jednu izbjegličku obitelj, Papa je precizirao: “Kada kažem da jedna župa treba prihvatiti jednu obitelj, ne mislim time da svi trebaju otići i živjeti u župnoj kući, nego da župska zajednica potraži jedno mjesto ili kutak gdje bi sagradila jedan mali apartman ili se barem organizirala oko plaćanja jednoga skromnog apartmana za dotičnu obitelj; da imaju bar krov nad glavom; da budu prihvaćeni i primljeni u zajednicu”.
O takozvanoj ‘kulturi blagostanja’, koja je natalitet pojedinih europskih zemalja svela na sasvim nisku razinu – navevši primjer Italije, Portugala i Španjolske, gdje se natalitet već godinama pokazuje vrlo niskim – rekao je da kada “postoji prazan prostor, narod traži načina da ga ispuni. Ako u jednoj zemlji nema novorođenih, dolaze useljenici kako bi zauzeli njihovo mjesto. Ne željeti djecu plod je ‘kulture blagostanja’”. I tako – kazao je – “starije osobe ostaju same.”
Mislim da je za Europu povratak na to da bude Majka Europa, a ne, Baka-Europa, veliki izazov. Europa ima izuzetnu kulturu – stoljeća kulture – te treba ponovno prikupiti svoje snage za leadership, što znači, da ponovno postane Europa koja pokazuje put, budući za takvo što posjeduje kulturu – objasnio je.
Europa još nije mrtva. Jest da je pomalo ‘baka’, ali može ponovno postati ‘majka’. I to može postići snagom vlastite kulture, kao i snagom vlastita identiteta. “Istina je da je Europa pogriješila, ali ne želim joj to spočitavati u lice, samo ju podsjećam. Kada je željela govoriti o vlastitom identitetu, nije željela priznati ono što je možda najdublje i predmet vlastitog identiteta: svoje kršćanske korijene. Svi u životu griješimo, ali za Europu još nije kasno” – naglasio je papa Franjo.
Europa-majka, koja se brine o mladima, posebno o nezaposlenima. “Žurno je da, posebno u redovničkim zajednicama odgoj postoji kao karizma, ali također i laici, odgojitelji laici neka organiziraju male tečajeve, male škole, gdje mladi mogu učiti odgovarajuće zanate i gdje mogu makar povremeno naći posao”. U ovom smislu, Papa je podsjetio na lik Don Bosca te na njegov obrazovni sustav.
Odgovarajući na pitanje što učiniti pred navalom individualizma, koji je doveo do toga da se slobodu shvaća kao “činiti što god mi se prohtije”, i koji je djecu odgojio da očekuju sreću bez ikakvih problema, Sveti Otac je kazao kako je život bez problema dosadan. Potreba za sučeljavanjem i rješavanjem problema, čovjeku je svojstvena.
Odgoj za život bez problema je sterilan – smatra Papa – zbog toga, naglašavajući važnost odgoja za prava i dužnosti, istaknuo je važnost rizika. Rizik uvijek predlaže ciljeve. Za odgoj, treba upotrijebiti obje noge: jedna, dobro oslonjena na zemlju, a druga koja korača naprijed, kako bi se i sama oslonila, i kada se ona osloni, opet treba podignuti drugu i tako dalje – to znači odgajati.
U tom smislu, papa Franjo je ustvrdio, da Crkva treba izići, treba riskirati. “Ako crkva ili župa ili biskupija, kao institucija, živi sama u sebi, obolijeva, te tako imamo rahitičnu Crkvu s nepromjenjivim normama, bez kreativnosti; osiguranu, ali i nesigurnu. Naprotiv, ako Crkva ili župa izlazi iz sebe kako bi evangelizirala, može joj se dogoditi isto što se događa i nekoj osobi koja izlazi: mogla bi doživjeti nezgodu. Dakle, između boležljive Crkve i one kojoj se događaju nezgode, draža mi je ona koju pogađaju nezgode, jer u najmanju ruku je na izlasku”. Jeste li zbog toga vi izabrani za papu? – uskočio je novinar. Papa se srdačno nasmijao i kazao: “To biste trebali pitati Duha Svetoga”.
Govoreći zatim o očekivanjima od skorog Jubileja milosrđa, Papa je istaknuo da je njegova želja da svi osjete Božju ljubav i oprost. I u slučaju udjeljivanja svećenicima ovlasti za opraštanje grijeha pobačaja, kao i u slučaju dvaju motu proprija kojima je reformirao kanonski proces proglašenja ženidbe ništavnom, Papa je rekao da je riječ o pojednostavljivanju, odnosno pomaganju ljudima da pristupe vjeri.
Upitan kako je doživio svoj izbor za Papu – budući da se 2013. godine kao kardinal “spremao za mirovinu”, rekao je da nikada nije izgubio mir, koji je osobiti Božji dar. Izbor za Petrova nasljednika nije očekivao – jer je već bio kupio povratnu kartu, a na radnom stolu u Buenos Airesu, bio je pripremio propovijed za Cvjetnicu.
O tome kako kao Papa živi svoju slobodu, rekao je da ima potrebu izaći. Vrijeme još nije zrelo – ali malo po malo – imam dodir s ljudima srijedom i to mi jako pomaže. Jedina stvar koja mi iz Buenos Airesa nedostaje, jest mogućnost izlaska i šetnje.
A što Papa misli o svojoj popularnosti, budući da je Isus upozorio da će kršćane svijet mrziti radi njegova Imena – Sveti Otac je odgovorio: Ponekad se pitam kakav će biti moj križ, koji je moj križ, jer križeva ima; ne vide se, ali ih ima. I Isus je u jednom trenutku bio vrlo popularan, ali vidite kako je završio. Jedina stvar za koju Gospodina molim jest da mi očuva mir u srcu i da me očuva u svojoj milosti, jer smo sve do zadnjega trenutka grješnici i možemo zanijekati njegovu milost – rekao je Papa.
Tješi me jedna stvar: sveti je Petar počinio vrlo težak grijeh: zanijekao je Isusa. Poslije ga je, međutim, Isus učinio papom. Ako ga je postavio papom uz takav težak grijeh, uz sve one koje i ja imam, tješim se misleći: “Gospodin se brine za mene kao što se brinuo za Petra”. Ali Petar je umro raspet, stoga ne znam kako ću ja završiti. Bog će odlučiti. Neka mi udjeli mir i neka bude njegova volja.
Na koncu, odgovarajući na pitanje kako i gdje bi volio umrijeti, Papa je kazao: Ozbiljno, gdjegod bude Božja volja. Upitan kako zamišlja vječnost, odgovorio je uz osmjeh: Kad sam bio mlađi, zamišljao sam je kao nešto ‘dosadno’. Sad o njoj razmišljam kao o ‘otajstvu susreta’. Gotovo je nezamislivo, ali bi trebalo biti jako lijepo susresti Gospodina! – zaključio je na koncu Sveti Otac.
Izvor: www.ika.hr
Uredio: Siniša Tumbas Loketić i Nikola Knezi
Dodajte komentar