Svaki pokajnik, nakon svećenikova odrješenja, po vjeri ima sigurnost da njegovi grijesi više ne postoje, da ih je izbrisalo Božje milosrđe. Svako odrješenje je, u određenom smislu, jubilej srca, koji raduje ne samo vjernike i Crkvu, nego iznad svega samoga Boga – rekao je papa Franjo, primivši danas u audijenciju sudionike tečaja za ispovjednike u organizaciji Apostolske pokorničarne.
Ispovjed: “siguran put” milosrđa
Milosrđe – više nego što je ljudski stav ili krepost – definitivan je Božji izbor u korist svakog čovjeka, za njegovo vječno spasenje; a taj izbor je zapečaćen krvlju Sina Božjega – ustvrdio je Papa. Naglasio je da je mogućnost oprosta „otvorena svima“, štoviše da su ta vrata „širom otvorena, poput najvećih ‘Svetih vrata’“, zato što se radi o srcu Oca koji „ljubi i čeka svu svoju djecu, a na osobit način one koji su najviše pogriješili i koji su udaljeni.“
Očevo milosrđe dopire do svake osobe na različite načine: putem otvaranja iskrene savjesti, čitanja Božje riječi koja obraća srce, po susretu s milosrdnim bratom ili sestrom ili pak u životnim iskustvima koja govore o ranama, patnji, oprostu i milosrđu. Ipak, postoji „siguran put“ milosrđa, u kojem se prijelazi s mogućnosti na stvarnost, s nade na sigurnost: ispovijed. Sakrament pomirenja je povlašteno mjesto za iskustvo Božjeg milosrđa i slavlje susreta s Ocem. Taj drugi vidik – slavlje susreta s Ocem koji mi je oprostio – vrlo lako zaboravljamo – primijetio je papa Franjo.
Kanali radosti i čuvari, a ne gospodari ovaca i milosti
Istaknuo je da ispovjednici uvijek trebaju imati na umu da su oni sredstva Božjega milosrđa, kako ne bi postavljali prepreke daru spasenja. Ispovjednik je i sam grješnik kojemu je potreban oprost, on prvi ne može bez Božjega milosrđa – napomenuo je Sveti Otac. Kao primjere ispovjednicima istaknuo je Leopolda Mandića, Pija iz Pietrelcine i slugu Božjega, Felicea Cappellu.
Važno je da ispovjednici budu „kanali radosti“ i da se vjernik, nakon što je primio oprost, više ne osjeća potlačen krivnjama, nego da može iskusiti djelo Boga koji ga je oslobodio – rekao je Papa, dodajući: Mi smo čuvari, a nikada gospodari bilo ovaca, bilo milosti. Vratimo sakrament pomirenja u središte – i to ne samo za Jubilej milosrđa – potaknuo je, podsjećajući na riječi sv. Leopolda Mandića: „Božje milosrđe nadilazi sva naša očekivanja“.
Teški slučajevi
A što napraviti u teškim slučajevima kad se ne može dati odrješenje? Prije svega – preporučio je papa Franjo – treba tražiti postoji li ipak put, koji se često može naći. Na drugom mjestu, ne treba se vezati samo na ono što je izgovoreno, nego treba uzeti u obzir i „jezik gestâ“. Postoje ljudi – kazao je – koji ne mogu govoriti i gestom iskazuju pokajanje.
Na trećem mjestu, preporučio je da se u slučajevima u kojima se ne može dati odrješenje osobi pristupi poput oca, riječima: „Ne mogu te za ovo odrješiti, ali mogu ti zajamčiti da te Bog voli i da te Bog čeka. Molimo zajedno Gospu, da te čuva; i dođi, vrati se, jer ja ću te čekati kao što te čeka Bog“; te se osobu može blagosloviti. Tako će izlazeći iz ispovjedaonice pomisliti: „Pronašao sam oca i nije me tukao“.
Koliko ste puta – upitao je Papa – čuli ljude koji govore: „Ja se nikada ne ispovijedam, zato što sam jednom išao, pa se [svećenik] na mene izvikao“? I u slučajevima u kojima se ne može odriješiti, neka ljudi osjete očinsku toplinu. Blagoslovite ih i recite im da se vrate. I molite malo s njima. To je uvijek odnosna točka: ovdje imaju oca. Bog zna opraštati bolje od nas, ali mi barem možemo biti slika Oca – rekao je na koncu papa Franjo.
Preuzeto: Radio Vatikan
Photo: @OSS_ROM
Dodajte komentar