Svetkovina Duhova daje nam ponovno doživjeti početke Crkve. U Djelima apostolskim se opisuje kako, pedeset dana nakon Uskrsa, u kući u kojoj su se nalazili Isusovi učenici “eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar… Svi se napuniše Duha Svetoga” (2, 1-2). Silaskom Duha Svetoga učenici su se potpuno preobrazili: strah je zamijenila hrabrost; zatvorenost ustupa mjesto navještaju, a svaku sumnju je odagnala vjera ispunjena ljubavlju. To je „krštenje” Crkve, koja tako započinje svoj hod kroz povijesti, vođena snagom Duha Svetoga.
Taj događaj, koji mijenja srce i život apostolâ i drugih učenika, odmah se ponavlja izvan dvorane Posljednje večere. Naime, ona vrata koja su bila zatvorena pedeset dana konačno se širom otvaraju i prva kršćanska zajednica, koja više nije prignuta nad samu sebe, počinje mnoštvu ljudi različita porijekla govoriti o velikim stvarima koje je Bog učinio (usp. r. 11), to jest o uskrsnuću Isusa, koji je bio raspet. I svi su ih prisutni čuli govoriti na vlastitom jeziku. Dar Duha Svetog ponovno uspostavlja sklad jezikâ koji je bio izgubljen u Babilonu i predoznačuje dimenziju poslanja apostolâ koja obuhvaća čitav svijet. Crkva se ne rađa kao izolirana, već kao univerzalna, jedna i katolička, s točno određenim identitetom, ali otvorena svima; njezin identitet obuhvaća cio svijet i nikoga ne isključuje. Nikome majka Crkva ne zatvara vrata, nikome! Ni najvećem grješniku! Nikome! I to po snazi, po milosti Duha Svetoga. Crkva majka širom otvara svoja vrata svima zato što je majka.
Duh Sveti izliven na Pedesetnicu u srca učenikâ označava početak novoga doba: doba svjedočanstva i bratstva. To novo doba dolazi odozgor, dolazi od Boga, poput ognjenih jezika koji su sišli nad svakog od učenika. Bio je to oganj ljubavi koji sažiže svaku ogorčenost; bio je to jezik evanđelja koji prelazi granice što su ih postavili ljudi i dotiče srca mnoštva ljudi bez obzira na jezike, rase i nacionalnosti.
Kao i davnog dana Pedesetnice, Duh Sveti se i danas nastavlja izlijevati na Crkvu i na svakog od nas kako bismo izašli iz naših osrednjosti i naših zatvorenosti te čitavom svijetu naviještali Gospodinovu milosrdnu ljubav. Prenositi drugima Gospodinovu milosrdnu ljubav: to je naše poslanje! I nama su darovani „jezik” evanđelja i „oganj” Duha Svetoga kako bismo, naviještajući uskrslog Isusa, živa i prisutna među nama, zagrijali vlastito i srce narodâ približavajući ga Njemu, koji je put, istina i život.
Povjerimo se majčinskom zagovoru Presvete Marije, koja je bila prisutna kao Majka među učenicima u dvorani Posljednje večere: ona je majka Crkve, Isusova majka koja je postala majka Crkve. Njoj se utecimo da Duh Sveti siđe u izobilju na Crkvu našeg doba, da ispuni srca svih vjernika i upali u njima oganj svoje ljubavi.
Izvor: vatican.va
Foto: pixapay.com
Dodajte komentar