Psihologija Seksualnost u braku
Psihologija

Seksualnost u braku

Seks je sastavni dio partnerstva i odraslih veza premda seksualni nagon i emocionalna veza ne moraju nužno biti povezani. Ipak, kada je riječ o bračnim odnosima, privrženost i seks idu zajedno. Seksualnost u braku ima predispoziciju biti važnim iskustvom razvoja dvoje posvećenih ljudi. Ona je ujedno i motivacijska sila u različitim fazama supružničkih odnosa.

Je li moguće imati bliske seksualne odnose u braku, i to u kontinuitetu? Seksualna je želja ono što u velikom broju slučajeva određuje hoće li partneri nastaviti dalje ili ne. Osim toga, nedostatak te iste želje može čak biti i razlogom razilaženja nekih parova. Prema jednom britanskom istraživanju manje od pedeset posto osoba ostaje vjerno svom supružniku poslije deset godina braka. Najčešće već poslije druge godine nastanu različiti bračni problemi koji se velikim dijelom podvode pod probleme u vezi sa seksualnošću u braku. Česti razlozi koji se navode uglavnom su nedovoljna spremnost da se izraze želje i potrebe partnera u vezi seksualne bliskosti, kao i to da te želje mogu biti različitog intenziteta, a onda se jedna strana povlači. Psihička dimenzija ipak jest zona gdje počinju i završavaju sva uzbuđenja i sve fantazije.

Jedna moja klijentica nije spremna pružiti seksu- alno zadovoljstvo svome suprugu baš svaki puta kada god on to poželi. Jedan od razloga tomu jest izgubljeno povjerenje uslijed njegove platonske afere s kolegicom. Međutim, i u ranijim njezinim vezama nije umjela komunicirati granicu kada joj nešto godi, a kada ne. Tako je bilo jer se „to radi na određeni način“ uglavnom onda kada drugi to hoće. Sada je otišla u drugu krajnost pa ne želi više ništa osim svoga mira. Takvo seksualno povlačenje u braku velikim je dijelom posljedica nerazriješenih emotivnih odnosa, kao i unutarnjih sukoba. Također, jedan broj ljudi žali se na umor. Oni seks nakon napornog dana smatraju nekom vrstom teškog rada koji najradije treba preskočiti. Ono što nedostaje u održavanju svježine u sek- sualnom životu različiti su načini koji pojačavaju bliskost: dodir tijekom dana, zajednička aktiv- nost, neka romantična gesta koji stimulira želju i, svakako, osjećaj voljenosti i prihvaćenosti. Postoje dvije vrste pristupa seksualnosti. Meni se sviđa metafora o muškoj seksualnosti koja je nalik plinskom štednjaku koji se brzo pali i isto tako brzo i gasi, dok je ženska seksualnost često nalik štednjaku na struju. Polako se zagrijava, postupno se pojačava i isto se tako postupno
i gasi. Zato spomenuta klijentica muškarčevo dodirivanje doživljava isključivo kao trenutak u kojem on isključivo želi seks i tada se osjeća odbačenom i svedenom na stvar, a to je na nekoj razini postiglo i da se osjeća poniženom. S druge strane, njezin je suprug trebao naučiti izražavati neke emocije, verbalizirati ih i iskazati ih, kao i preuzeti još neke aktivnosti u zajedničkom životu. Na taj bi način oni ušli u zonu u kojoj se žena osjeća voljenom, posebnom i zaštićenom. Baš kao slika židovskih vjenčanja gdje mladoženja ne daje prsten, već skida sako kako bi ogrnuo mladu kao znak zaštite i brige koja će uslijediti.

Ponekad je seks jedan od načina zadovoljavanja potreba za podrškom, sigurnošću i ljubavlju, kao i način da se kompenziraju neki nedostaci u odnosu. Brakovi i veze često su ranjive na poč- etku i tada je seksualna aktivnost dobrodošla. Svakako da ne ovisi sve o seksu jer bliskost, podrška i posvećenost ključne su za održavanje veze posebice u kasnijim fazama.

Seksualnost je u braku bitna i treba ju poticati kao sastavni dio ljubavi, ne nužno samo kao zadovol- jenje seksualne želje iako ona i to podrazumijeva. U principu, seksualnost, ukoliko je svedena na egocentrizam, nema dimenziju davanja što se onda odražava na odnos. Ipak, jedan veliki dio parova naglašava da je došlo do seksualnog povlačenja uslijed umora, osjećaja nedovoljne privlačno- sti svom partneru što dalje stvara predstavu seksa kao težine i komplikacije. Upravo zato, kada nešto treba skidati s liste zadovoljstava, jedan broj klijenata smatra da je seks ono bez čega se može. Ipak seksualnost u braku potiče i upotpunjuje zajedništvo i često jest važan dio potvrde vitalnosti odnosa. To je govor tijela koji se usuglašava tamo gdje su riječi već izrečene, ili suvišne, ili shvaćene.

Davati i primati tjelesnu ljubav pomaže ljudima jer davanje i primanje ljubavi oslobađa važan hormon oksitocin koji jača privrženost ljubavnom partneru. On se oslobađa dodirom. Ukoliko ste u braku ili vezi, dobro je provjeriti kako stojite s njim. Liječnik Paul Zack iz Kalifornije, koji je proučavao učinak oksitocina na mozak čovjeka, preporučuje recept od osam zagrljaja na dan! Ukoliko ponudite drugima dnevnu dozu zagrljaja, sigurno se uključujete u stvaranje svijeta ispun- jenog ljubavlju, a to je divno, zar ne?

Piše: Maja Pavlov, psiholog i pshioterapeut

Izvor: ZVONIK, Katolički list;godište XXIV, broj 3 (269); ožujak-mart  2017.

Foto: pixabay.com

Maja Pavlov

Maja Pavlov je dipl.psiholog, sertifikovani Transakcioni analitičar (CTA) psihoterapeut i NLP trener prema IANLP i INHNLP standardima.
Radi individualne i grupne sesije sa klijentima koji prepoznaju značaj psihoterapije za njihovo opšte zdravlje i kvalitet života. Veruje u promenu stanja, ličnosti i konteksta osobe. Pomaže klijentu u intenzivnom procesu promene, prvo da je definiše, a onda i ostvari. U svojoj praksi, tretirala je različit spektar neželjenih stanja od svakodnevnih životnih tegoba do složenih kliničkih poremećaja (neuroze, psihoze i granični poremećaji). Radi i sa porodicama, bračnim parovma ili porodničnim dijadama.
Svoju međunarodnu psihoterapijsku sertifikaciju (za CTA) imala je na usmenom ispitu u San Francisku (USA), a važne NLP module prošla je sa međunarodno priznatim trenerima . Tom Best (USA), Bernt Isert (Germany) i Charles Faulkner (USA, UK) . U okviru Psihopolisa drži NLP Practitioner i NLP master treninge. Radi individualnu psihoterapiju u Novom Sadu i Beogradu, i vodi grupe ‘TA u svakodnevnom životu’.
Prepoznala je značaj TA i NLPa, radeći sa ljudima u njihovim različitim životnim fazama, verujući da su svesni (i nesvesni) razvoj neminovnost, za koju treba biti spreman.
Svoju psihoterapijsku praksu razvijala je kroz rad sa pojedincima i grupama, kao i vođenjem edukativnih razvojnih programa , u zemlji i inostranstvu. Autor je akreditovanih treninga kod Republičkog Ministarstva zdravlja i socijalne politike i oko 60 projekata u oblasti razvoja zajednica.

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.