Naše oči često znaju prevariti. Vidimo i ono što se ne događa. Stvari, situacije, događaje interpretiramo na svoj način, kako nama odgovara. I to vrlo često tvrdoglavo, svojeglavo, sebično, samodopadno.
A Isus nas uči da budemo savršeni kao Otac naš nebeski (Mt 5,48). Očima srca trebalo bi gledati, a ne našim tjelesnim očima. Jer, one vide samo vanjštinu; a što je sa nutrinom?!
“Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. Neka ti ne zna ljevica što čini desnica. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!” (Mt 6, 1-4). Naš Otac zna sve naše poteze – i krive i prave. Svoju nutrinu za Njega prije svega trebamo čistiti. I zbog svog spasa. Da bismo jednoga dana k Njemu prispjeli. Ljudi oko nas vide što činimo. I mi znamo to iskoristiti. Pokazivati pred drugima kako dajemo milostinju, kako postimo, molimo, čistimo crkvu. No, više bismo trebali paziti da naša djela, riječi i nutrina budu u skladu. Da postignemo čistoću srca, duše, koja će našu nutrinu učiniti prozirnom.
“Oko je tijelu svjetiljka” (Mt 6,22). Način na koji gledamo na druge ovisi o nama. Od našeg pogleda na svijet. Od čistoće našeg oka, našeg srca. Ako smo pozitivni, nasmejani, radosni – tako ćemo vidjeti. No, možemo vidjeti i tamu, mrak. Stanje našeg srca, duše, očituje naš pogled na svijet. Vidimo trun u oku svog brata, a brvno u svom oku ne vidimo. Gledajmo prvo na sebe – promjeni sebe i promjenit ćeš svijet! No, često nam je mnogo lakše vidjeti pogreške drugih, nego svoje. Svoje ili ne vidimo, ili ih zataškavamo, skrivamo.
Bog svoje najveće dubine objavljuje malenima – skromnima, poniznima, čistima. Mudri i umni vrlo često ne vide srcem.
“Oči imate, a ne vidite …” (Mk 8,18). Tako često iz različitih razloga ne zamjećujemo mnoge stvari. Zar vam je srce stvrdnuto? Zna biti … Zaokupljeno lošim djelima, mislima, grijesima – priječi nas da vidimo pravu nutrinu ljudi oko nas. I onda znamo osuđivati, unaprijed etiketirati. Ne budite srca tvrda. Svakome dajmo šansu. Ne osuđuj prije nego što upoznaš. Ako se i prevariš – lekcija više za tebe. Što god učinimo ide nam na izgradnju.
Očima srca, vjere, mnogi su slijepci vjerujući u Isusa zatražili ozdravljenje tjelesnih očiju. Znali su osluškivati srce i procjeniti tko je tko, tko je kakav. A mi u današnjem vremenu ne vjerujemo ni svojim očima, ni svojim ušima. Učenici Isusovi, apostoli, nisu vjerovali u Isusovo uskrsnuće. Dok nisu svojim očima vidjeli, svojim ušima čuli i svojim rukama opipali. No, mi danas nemamo tu mogućnost doista Ga vidjeti, čuti, opipati. Samo vjerom i očima srca čujemo Ga kroz Božju Riječ, a vidimo i možemo opipati kroz Presveti Oltarski Sakrament. To je vjera!
Isus je govorio u prispodobama. Samo oni koji su srcem slušali i gledali, razumjeli su Ga. Naše srce, naša nutrina trebali bi biti kao dobra, plodna zemlja. “To su oni koji u plemenitu i dobru srcu slušaju Riječ, zadrže je i donose rod u ustrajnosti” (Lk 8,15).
Očima srca vidimo ljude u potrebi. Milosrdni Samarijanac nije gledao tjelesnim očima, ili očima zakona. On je očima srca prepoznao potrebitog i pomogao mu. Naše srce, naša nutrina trebaju biti bistri, svijetli, ne bi li prepoznali one kojima možemo pomoći, onog bližnjeg koji je u nevolji.
Doista vrijedi gledati očima srca. Tada ćemo na pravi način vidjeti određene situacije. Vidjet ćemo nutrinu ljudi oko sebe. Bit ćemo pravedni za Boga i svoj spas, a ne za oči drugih ljudi. Promjeni sebe, ne sudi drugoga. Budimo skromni, ponizni, čisti, maleni. Prepoznajmo ljude u potrebi. Zapalimo plamen Božje ljubavi u svom srcu, neka nam rasvjetli nutrinu da vidimo onako kako jest. I upamtimo – “Čovjek samo srcem dobro vidi. Ono bitno, očima je nevidljivo” (Antoine de Saint-Exupery).
Piše: Jelena Pinter
Photo:
Dodajte komentar